INTERVJU -MARKO TOLJA, ZA PRAVE VRIJEDNOSTI TREBA IMATI DUŠU

Piše: Sonja Sabol

Jedan od umjetnika vrijednog divljenja, Marko Tolja progovara o kvaliteti, vrijednostima, balansu posla i života koji ujedinjuju stvarnost, životnu cijelost ali i surov način borbe u svim segmentima života. 

Jer što je život negoli putanja koja nas vodi kroz svoju zagonetnost.

Kada pomislim na Jazz, automatski pomislim na Frank Sinatru, vrijeme u kojem je sve bilo vrijedno divljenja. S obzirom na to da si i sam jazz pjevač ujedno i pop i swing, što za tebe znači Jazz?

Jazz je jako široki pojam. Neki “zadrti” jazz ljubitelji ne bi npr. Sinatru ni smatrali jazzom. Ali to je već jedna tema za sebe. Što se tiče mog koketiranja s jazzom, ona počinje i staje sa swing erom. Kod mene se doma to uvijek slušalo jer je i stari ljubitelj takve glazbe. I jednostavno mi se uvukla pod kožu. Obožavam taj zvuk, to vrijeme, manire… Jednostavno su se tada cijenile neke stvari koje mi se čine dosta zaboravljene u današnje vrijeme. I u glazbi i u životu. S druge strane pronašao sam i utočište u svom kantautorskom radu koji je čisti pop tako da stalno balansiram između te dvije ljubavi i tako se beskrajno zabavljam. Nikada mi nije dosadno jer se stalno igram glazbenim stilovima i uvijek u njima nađem nešto novo i zanimljivo.

Najomiljenija pjesma koju si otpjevao? I zbog čega je tebi posebna?

Heh, nekako je kod mojih autorskih najdraža ona nova. Ona koja tek dolazi. Na taj način se motiviram makar nisam uvijek u pravu. Neke pjesme jednostavno ne zažive kako sam mislio. Ali zato uvijek ima “ona nova” koju sam počeo pisati i koja će sigurno biti bolja. I draža. Kada je izašao aktualni singl “Ova ljubav” bio sam uvjeren da je to nešto najbolje što sam napisao, a onda sam par dana nakon toga sjeo za klavir i napisao još bolju. Bar si ja tako mislim, a vrijeme i publika će pokazati što je prava istina.

,,Javnost, koja čuje pop glazbu, ne znajući je, upija i jazz.”- Norman Granz -Istina je da laici možda niti ne znaju o čemu je kad- kad riječ… Što ti kažeš nato?

Apsolutno se slažem. Većina publike glazbu ne doživljava preozbiljno niti oko nje “filozofira” kao mi muzičari. Ono što im je uhu ugodno će slušati, neopterećeni koji je to žanr. Naravno, kod npr. jazza postoji neka predrasuda kako je to nekomercijalna, “dosadna” glazba. Ja sam kroz svoj rad shvatio da na neki način mogu utjecati da to i promijenim. Puno mladih koji dolaze na moje koncerte radi mojih pjesama, tamo čuju i neke jazz standarde pa kasnije kažu kako nisu ni znali kako je to super i zabavna glazba. Eto, to je na neki način i moj poziv – da široj publici približim tu vrstu glazbe i pokažem im da “njihovo uho može biti puno šire” nego što i sami misle.

Zajedništvo je snaga, ovom svijetu potrebno je puno toga… Kako ti gledaš na ovaj egoističan svijet danas?

Moram priznati da su me ove zadnje dvije godine po tom pitanju jako uplašile. Stvarno nas je cijela ova situacija jako udaljila. Dijelimo se na ove i one, sve se manje družimo i zatvaramo u sebe. Mislim da je to jedna tempirana bomba koja će prije ili kasnije eksplodirati sa stravičnim posljedicama. Zato se i nadam da ćemo se vratiti u normalu dok još nije kasno.

Ima li prijateljstva na estradi?

Ima, ali ona prava i iskrena su vrlo rijetka.

Surov profesionalac ili odvažan umjetnik koji prvotno budi u sebi osjećaje kako bi dobio inspiraciju?

Mislim da je jako bitno pomiriti te dvije krajnosti da bi se u konačnici bilo uspješno. I pod time ne mislim samo na “poslovno uspješno”, već i ono duhovno. Ako previše živiš u oblacima nikada se nećeš probiti do svoje publike jer za to, u današnje vrijeme, su potrebni i neki poslovni alati. I onda ćešu konačnici biti nezadovoljan. S druge strane, ako misliš samo o brojkama, popularnosti i lajkovima zatomit ćeš u sebi sve prirodno i iskreno i onda ćeš se tek s vremenom pretvoriti u nešto što zapravo nisi želio biti. Biti svoj je imperativ, ali s barem jednom nogom na ovom svijetu.

Pjesma “Tišina”… Emocionalna, istinita, surova. Mnogi ne znajući, gube pred očima sve o čemu su zapravo sanjali, poput fatalnog ishoda…

Da. Teška je. Bila je teška i za napisati jer je svaka riječ proživljena jednom davno. A s druge strane može poslužiti i kao lijek. Netko tko je u takvoj situaciji, kada čuje pjesmu da poradi na sebi i na vezi. I spasi tu ljubav kojoj je možda trebala samo koja riječ više. Jako se puno ljudi pronašlo u njoj i koliko god da je teška, ona je i dalje jedna od omiljenih pjesama na mojim koncertima.

Tragajući za ljubavlju, dopiremo do mnogih puteva u nama koji su spremni da od nas stvore ono najbolje. 

Marko Tolja je od svoje glazbe sačinio umjetnost. I možda da se koje kakvi uzburkani tonovi nisu dogodili i istinite riječi prelomile na papir, ne bi nam danas mogao odati tajnu za što se potrebno boriti.

,,Jazz me povukao poput magneta, jer to je bio način na koji sam se mogao izraziti.” – Herbie Hancock