SVE ŠTO ZNAMO JE LAŽ
Piše: Sonja Sabol
Kada živiš u eri koja je brza, mijenja se smjer od točke A do točke B u vrlo kratkom roku, nešto slično supstancama koje ljudi koriste kako bi se ”poravnali”. Iskrivljene istine, režirani scenarij, pogrešni odnosi i pogrešni odabiri.
Znati istinu je imati privilegiju činjenica i onoga što zapravo jest. Zamislite sada ovo, u eri koja je kompjuterski namještena, gdje se sve odmah provjeri, nađe, uoči na snimkama, mi u novinama imamo lažne natpise, nadzorne kamere koje su namještene na sekunde i stotinke. U novinama pišu razno razne nebuloze, ljudi gledaju TV i zaista misle da je to što gledaju istina.
Pobijena istina je zapravo laž. Ljudi nestaju za organe, zabetonirani u zidovima, mutni poslovi koji se ne privedu do kraja ili ne ispoštuju, čovjek nestane u roku ”keks.” Vi i dalje mislite da su nebo i zemlja krivi za nestanke? Imamo na tisuće otmica svakoga dana, redom nestaju žene za prostituciju, ljudi nestaju za organe, praćeni su i opljačkani su im stanovi, neki nestanu zbog nečije izopačene razonode. Ljudi bivaju mučeni, unakaženi, izrezani, ubodeni, izbatinani, ubijeni…
Ovo nije mesnica, u mesnici meso čak ima svoje podrijetlo i ime ali u ovom svijetu nema imena i podrijetla, zapravo svatko od nas je samo broj. Broj koji ne zna kada mu je sudnji dan. Ljudi misle da sve vide i znaju a zapravo ne vide jasnu sliku, ne znaju pravu istinu. Ljudi su inače površni i zbog toga imamo svijet kojem nisu bitne činjenice na stolu već ono što im netko servira.
Ne, neće biti bolje jer smo odabrali jednim klikom eru koja nam je dostupna u bilo koje doba dana i noći, Wi -Fi život, seks preko mreže, prijateljstva preko žice… I tako u krug, domino kockice se slažu ali i padaju. Kada jedna glava padne, svijet vrvi u čudu ali ne razmišlja o činjenicama i posljedicama.
Nitko ne gleda otvorenih očiju, nitko ne sluša pažljivo, nitko nije dirnut tuđim pričama sve dok se ne radi o njima. Empatija ne može biti pritisnuta na jednu tipku, s njom se rodiš ili ne, ona se razvija u tebi poput krvi koja ti teče venama, ona je stihijska poput plamena…
S vremenom će nestati sve ono što je bilo zapravo ljudsko, trebalo etički postojati i nadživjeti, brojevi su Božja matrica, vrijeme ide te je nepovratno.
Mi? Mi ćemo svi proći jako loše jer je neminovna činjenica kako se osobe ne mijenjaju, jedna persona može samo korigirati svoje ponašanje ali u suštini nitko se ne mijenja.
Maroon 5 i njihova pjesma ”Animals” je l’ znate kako idu riječ…? Metaforički rečeno riječ je o strasti ali riječi govore ono što se zapravo zbiva danas ,,Hunt you down eat you alive… Just like animals.”
Mi smo kreirali ovaj pejzaž koji liči na poznatu sliku zvanu Krik od norveškog ekspresionista Edvarda Muncha. Mi smo ovo što KRIK predstavlja. Izopačen svijet u kojem je istina pobijena laž. Laž je nova era, mi smo laž.