TOMISLAV JELINČIĆ- INTERVJU

Piše: Sonja Sabol

ETIKA I RAD KAO TEMELJNI DIO USPJEHA

Hrvatski Tv voditelj i novinar Tomislav Jelinčić, sasvim iskreno progovara o svojem početku, radu, trudu, te nam želi skrenuti pažnju na sve ono što mi kao čovječanstvo trebamo korigirati u vlastitu ponašanju. Rad je ono što nas formira, određena metodičnost i principijelnost su bitne, no ponašanje nas u konačnici definira.

Dobro znano lice RTL dnevnika, lice koje u trenucima pokaže i znak empatije, koliko je voditeljski posao zahtjevan u smislu svih priča koje morate iznijeti? Pod time mislim na ogromnu profesionalnost.

Od agonije do ekstaze – to je neki raspon osjećaja koje voditelj središnje informativne emisije na nacionalnoj televiziji može proživjeti u jednom radnom danu. Trudimo se svakodnevno da u moru tragičnih vijesti nađemo i pokažemo gledateljima da nije sve tako crno oko nas, da ima i predivnih vijesti, ljudi i događaja vrijednih osmjeha.

Kako vam je bilo tek u počecima nastanka vaše karijere?

Početak je bio pravi bohemski. Kao gimnazijalac sam uređivao školski list Bohem, volio sam pisati, čitati, recitirati i nastupati. To je valjda u genima jer je pjesništvo obilježilo život i moje majke i pokojnog oca čiju zbirku pjesama sada posthumno pripremamo za tiskanje. Bit će to pravi koncentrat otočko-kontinentalne poezije koji mjesecima željno iščekuju mnogobrojni prijatelji, obitelj i poznanici i stalno pitaju kad će, kad će, pa eto sad mogu i javno reći: uskoro će. Nakon novina imao sam kratku avanturu na radiju i onda 1996-te počinjem svoje prve sekunde pod televizijskim reflektorima ispod kojih i danas zarađujem za kruh.     

Počeli ste se baviti novinarstvom još u gimnaziji, mogla bih onda reći kako je to poput vlastita poziva, probuđena želja, pa čak i strast prema tom poslu… Što Vi kažete na tu konstataciju?

U gimnazijskim novinama sam osjetio kako je to osmisliti i stvoriti neki pisani proizvod koji neće živjeti samo minutu i pol dok ga kao zadaću čitaš pred razredom, nego bar desetak minuta dok ga onaj tko ga je kupio ne prolista i baci. I onda se rađa strast da svojim radom pobudiš neku emociju, neki osmjeh, neko zadovoljstvo. 

Ima jedan mudar citat od Mahatma Gandhija koji kaže ” Sedam je stvari koje će nas uništiti : Bogatstvo bez rada, Zadovoljstvo bez savjesti, znanje bez karaktera, religija bez žrtvovanja, politika bez principa, nauka bez ljudskosti, posao bez etike.” Po svemu sudeći bio je u pravu, koje je vaše mišljenje glede današnjice?

Kako u životu, tako i u novinarstvu, teško će se negdje daleko i uspješno stići bez savjesti, rada, ljudskosti i etike. Ja bih još dodao Gandhijevu izreku: “Oko za oko i svijet će postati slijep!“. Treba razumjeti druge i praštati da bi nam svima bilo bolje.

Koliko je bitno u sebi imati etičnost i mnogo znanja?

Bez tog ne treba niti kročiti u novinarstvo, bar ne ono ozbiljno. Svaki dan se uči, spozna nešto novo, tako da se ako uzmanjka znanja to može oprostiti. No, ako nema etičnosti, sjedi jedan! 

Što vas je ili koja priča koju ste kao novinari morali iznijeti u javnost , nekako pogodila ili rastužila? Sjećate li se možda?

Ima mnogo priča iz zemlje i svijeta koje poželiš da nikad nisi čuo i da se nisu dogodile. Najstrašnije mi je kada stradaju djeca, kada im naude vlastiti roditelji, kada nemoćna bića niti kriva niti dužna pate.

Koliko je bitna dobra reputacija novinara, odnosno da je on kvalitetan?

Novinar je tu da ti donese istinu, a da bi u poplavi ”fake newsa“ nekome vjerovao mora imati dobru reputaciju, a to je da uvijek iznosi relevantne i provjerene činjenice, da ima dokaze za optužbe, da neće staviti svoju karijeru ispred dostojanstva nekog drugog čovjeka…. Ako te postulate samo jednom u karijeri povrijediš, nema dobre reputacije, a ni uspješne karijere.

U prosjeku koliko traje cijeli vaš dan na poslu?

Radni dan počinje jutarnjim kolegijem u 9.30, a završava oko 20 sati kada izlazim iz televizijskog studija prema garderobi  i redakciji. Vjerujem da mnogi misle kako prije emisije dobijemo napisane najave pa u studio i to je to. Jok.

Kada bi podijelili javnu sferu, imamo poznate ličnosti, elokventne ljude koji se ne vole isticati mnogo i one koji su zapravo apsurd svog postojanja tj. nulta prolazna zabava od 5 minuta na TV-u Što je ključ uspjeha kako bi netko javan ostao dovoljno anoniman za javnost a opet istu zaintrigirao?

Nenametljivost i mudrost sugovornika izvire iz njega samoga i za takvim endemskim vrstama mi svakodnevno tragamo. S druge strane, nisu svi televizični niti se pred kamerama dobro osjećaju što osjete i gledatelji, pa zašto onda svima stvarati muku. No, ja volim elokventne ljude koji se ne vole isticati i uvijek im pomognem da im nastup bude što bolji, ugodniji i sa što manje stresa.

Jeste li ponosni na svoje ulaganje u znanje i rad koje vas je dovelo tu gdje ste trenutno?

Rad i samo rad. Ma kakvim god nas je dragi Bog talentima obdario, bez truda i rada je sve uzalud. U znanje uvijek treba ulagati. Nije mi žao niti jedne pročitane knjige, niti jednog predavanja na fakultetima koje sam diplomirao, niti jednog ispita, pa ni onih koje sam pao. Sve je to bila dobra škola. Jer i noga u stražnjicu je korak naprijed. 

Čovjek, biće koje postepeno uči svoju svrhu. Znanje je moć s kojim sami učimo baratati. Dosljednost svojim stavovima, pravičnost i istinoljubivost, čestitost i humanost su odlike velikih ljudi.

Tomislav Jelinčić je svima poznato lice putem malih ekrana, no ono što ga zapravo krasi jesu kreposti, odnosno, moralne vrline koje čovjek htio ili ne uči tijekom čitavog života.

Posao novinara je težak jer u svijetu gdje su emocije prelivena tinta, papir postaje surov i veličanstven zbog svoje istine.