BRAK NIJE ZA SVE LJUDE
Piše: Sonja Sabol
Brak je institucija za ljude koji vrlo dobro poznaju sebe! Za ostatak wanna be married nije! Ljudi se vode pretpostavkom koja datira još iz prošlih stoljeća, no znanstveno je dokazano kako ljudsko biće ne može jednu osobu gledati do kraja života kao u televizor. To su krivi pogledi na svijet, kriva razmišljanja i krivi obrasci usvajanja.
Najbolji brak i najbolje ljubavi su one na daljinu. Ljudi griješe, uredu ljudi se zaljube, no velika većina se vodi po principu- rodiš se, školuješ se, oženiš se i zasnuješ obitelj, ostariš i umreš. No to je krivo. Ista većina si nikada neće priznati kako nisu za brak, varat će a idućeg dana ispovijedati svoje grijehe u crkvi ili na samo. Nije problem varanje, njega je oduvijek bilo, problem je kako nisu svi ljudi za brak.
Brak je fikcija, dvije osobe potpišu na A formatu papira da će biti odane jedno drugom u dobru i zlu, što rijetko jesu. Pod stare dane svatko svakome ide na živce i ne mogu se organski smisliti. Jedino što ih povezuje i zbog čega ostaju jesu djeca. Rijetko tko ima muda rastati se, jer rastava znači i financijski gubitak.
Također, uloge su uvijek iste, drama oko neimaštine, psihičko – fizičko maltretiranje, zanemarivanje djece itd. Ljudi ulaze u brak kako bi sebi dokazali da mogu odraditi i tu ljudsku ulogu, ali biti čovjek nije uloga. Biti čovjek znači živjeti život bez pravila ne kršeći samo jednu osnovnu stvar a to je da čovjek bude -čovjek! Mnogi od njih niti ne znaju u što se upuštaju, većina to radi jer je zaljubljena i voli ali sve to splasne i nestane kada dođu problemi.
Ljubav i brak na daljinu je težak, ali svaki put kada se vidite s osobom život ima bolji značaj u svemu. U familiji je uvijek crna ovca onaj koji se ne oženi, žena ne rodi dijete… Ali ovi u lošem ili dosadnom braku nisu ovce, oni su pametni.
Nisam pobornik braka, dapače ne idealiziram sebe u tom formatu niti pristajem na takvu ulogu jer ja sam prije svega čovjek a ne uloga. Nemam ništa protiv toga da se drugi žene, svatko radi što ga veseli ali sebe ne vidim u istom. Radije biram partnerstvo koje je početak a kraj ionako definira sudbina a ne pečat razvoda, podjela djeteta i alimentacija.
Bilo bi lijepo kada bi ljudi prošli nekakav test ili psihoanalizu sebe čisto da znaju za što jesu a za što nisu. Nažalost to se ne dešava iz tog razloga imamo brakove koji su sve samo ne ono što bi u konačnici trebali predstavljati. Žene su pod pritiskom da se moraju udati i zbog toga su frustrirane a muškarci čine korak kada misle da im je zadnji. Ljubav? Ljubav danas ne postoji, jedino što postoji je koristoljublje i nekakav značaj da se osobe poklapaju.
Sedma godina je krizna, međutim, rijetko tko dođe uopće do sedme godine braka bez da nije uradio neko sranje. Neću dalje pisati, svi sve znaju ali se zavaravaju i varaju. Biraj partnerstvo a ne brak, ionako je era u totalnom kolapsu… Ne treba nam tolika patnja i naraštaji nesretne djece kao posljedica lošeg braka.
Hvala na pažnji! Volite na daljinu!