INTERVJU – MARINA ORSAG

Piše: Sonja Sabol

Foto: osobna arhiva Marine Orsag

SMIJEHOM DO RADOSTI I ŽIVOTNE SREĆE

Nenadmašiva Marina Orsag, stand up komičarka, sasvim iskreno progovara o tome što je bilo potrebno da se toliko dugo zadrži na sceni. Njena iskrenost je njezin alibi, njezina motivacija je nama doza smijeha! Marina je nakon dugi niz godina nastupanja i izvedbi pokrenula stand up klub koji je zasad trenutno jedini u Hrvatskoj a zove se- ,, Studio smijeha”

Kada je riječ o stand up karijeri, što je najbitnije u vašem poslu osim naravno doze smijeha? Ipak, emocije koje podijelite s ljudima su jednako važne kako vama tako možda i njima?

Kada je riječ o baš samoj karijeri u stand up komediji ne može se reći da postoji ona jedna najbitnija stvar već postoji više bitnih stvari koje su potrebne kako bi se ostvarila karijera i ono bitnije, održala. Bitna je kvaliteta komičara ili komičarke, produkcija dovoljnog broja nastupa kako bi mogli živjeti od toga, neprestan rad na sebi u svim nivoima, i s obzirom na to da su balkanske scene još mlade, bitno je prihvaćanje društva, ne samo publike već i ustanova, institucija i države u podržavanju te scene. Što se samog nastupa tiče bitno je da si duhovit i prirodan na pozornici, bitno je da je i tebi i publici dobro. I naravno ako s humorom još uspiješ postići određenu emociju i potaknuti publiku na razmišljanje, to dodatno pridonosi kvaliteti nastupa, povezanosti s publikom i atmosferi.

Vi ste zapravo jedina stand up komičarka koja se dugi niz godina zadržala na sceni, te tako dobila titulu ponajbolje ako ne i najbolje komičarke… Kakav je osjećaj graditi taj put?

Pa, prije sedamnaest godina imala sam priliku biti jedna od pet prvih stand up komičara/ki u Hrvatskoj što je samim time rezultiralo da moram i sama raditi sve što je potrebno oko nastupa, tj. kompletnu produkciju i u konačnici stvaranje scene. Osjećaj stvaranja scene, pokretanja radionica, večeri otvorenog mikrofona, vođenja i mentoriranja dvadeset i četiri komičara/ki, pokretanja kluba i brenda Studio Smijeha, vođenja kompletne produkcije, kluba, ugostiteljstva i svega što je bilo potrebno da odradim je dugo bio divan osjećaj stvaranja povijesti. Međutim, rezultiralo je također i ogromnim brojem nastupa jer sam bila jedino žensko i svakako sam zahvalna na tome. Sada već ima dosta kvalitetnih komičarki na sceni i to mi je još draže, Što se tiče toga tko je najbolji, vjerujem da je u očima gledatelja. Nekima su jedni najbolji, nekima drugi, a nekima smo svi bez veze.

Jeste li ikada poželjeli odustati, a onda ste si rekli ” Ne to sam ja”!

Od stand up komedije, nikad. Od prvog nastupa 2005., u brodu Papillon na Savi u Zagrebu, znala sam da je to to što želim raditi i živjeti do kraja života. Jedino od čega sam poželjela odustati puno puta je samo stvaranje scene i komičara/ki jer iako je kao što sam gore navela to dugo bio divan osjećaj stvaranja povijesti, ponekad je bilo zaista jako teško, naporno i nezahvalno. 

Kakva je Marina Orsag privatno, smiješna i komična kao i na sceni ili ipak u određenim trenucima potiho sluša sebe i popije jednu kavu sama sa sobom? (Pijete li kavu?) Znate onaj moment kada čovjek sam sa sobom porazgovara…

Vjerujem da sam po jako puno stvari potpuno ista kao i svi ljudi oko mene. Upravo zato i mogu na pozornici dobiti osjećaj poistovjećivanja publike sa mnom te povezanost s publikom. Kao i svi imam svoje svijetle i mračne, šaljive i ozbiljne, zabavne i produhovljene trenutke. Naravno da ozbiljno porazgovaram sama sa sobom jer vjerujem da je svakome potrebna introspektiva, ali to naravno tek nakon ozbiljnih razgovora sa svojim prijateljima koji mi neće povlađivati već biti iskreni. 

Dogurali ste daleko… Koji Vam je bio san kada ste bili mali? Jeste li sretni zbog sebe i svega što ste postigli?

Nisam još dogurala do svih snova koje sam imala ali dosta ih je ostvareno i zaista sam jako sretna. Imati u životu mogućnost raditi što voliš i živjeti od toga je više nego divna privilegija i neizmjerno sam zahvalna svemiru za svoje talente, a i sebi što sam radila doslovno svaki dan minimalno dvanaest sati dnevno, petnaest godina da bi danas ne samo ja već i mnogi drugi mogli živjeti od stand up komedije. Nažalost zbog toga svega patila je moja karijera i sve ono što sam uz stand up komediju još htjela raditi, tako da sada kada je klub zatvoren i kada si dosta komičara/ki rade sami produkciju, s četrdeset tri godine ponovo otkrivam sebe i neke svoje druge želje, talente i snove. Klub ću definitivno vratiti jednog dana, ali sada trenutno želim malo fokus na sebe.

Bavite li se još nekim angažmanima osim Stand up-om? Ako da, koliko truda ulažete u svaki posao?

Kao što sam gore navela, davala sam dvjesto posto sebe u stvaranje scene što zahtjeva sve. Od ponekad čišćenja wca kluba do prodaje ulaznica, mentoriranja komičara, vođenja zaposlenika, organizacije festivala i svega što možete zamisliti da treba, da bi klub radio svaki dan, da bi se iznjedrilo dvadeset i četiri komičara, da bi svi oni imali redovne nastupe, da bi do sada bilo dvanaest festivala u Hrvatskoj, itd, itd.

A kad maknemo svu tu produkciju i posao iza scene, na samoj sceni osim stand up komedije bavim se voditeljskim poslom već preko deset godina. Vodim evente, emisije, festivale, kvizove i tome slično i to je nešto što također želim još malo pojačati, kao i copywriting i davanje ideja za reklame, serije, filmove i slično. A još jedan veliki san koji želim i čekam je sinkroniziranje crtića.

Najveći uspjeh ili trenutak u vašoj karijeri na koji ste ponosni?

Uf, to je nemoguće odgovoriti jer ih je zaista puno. Od pokretanja i stvaranja scene, otvaranja prvog comedy kluba na Balkanu, rasprodavanja Lisinskog u pet dana bez ikakve reklame, nagrada raznoraznih, projekata poput Kaj Bre?!, Smjehotresa do lutanja u Beogradu pred devetsto pedeset ljudi, dobivanja nagrade za Europskog heroja humora, mijenjanja svijesti humorom i još puno puno toga. Zaista je u karijeri bilo toliko trenutaka na koje mogu biti jako ponosna i koji su neizmjerno uspješni iako često neprimijećeni od hrvatskih medija i institucija.

Jednom na sceni-zauvijek na sceni, neki odu a oni najbolji se zadrže! Vi ste i dalje tu, pritom možete li nam odati tajnu vaše motivacije?

Humor je jako kvalitetno „oružje“ za podizanje i mijenjanje svijesti, ublaživanje tenzija, brisanje predrasuda i za to kroz svoj rad imam direktne dokaze i vjerujem da mi je to u zadnjih nekoliko godina velika motivacija. Međutim sama publika je najveća motivacija, kada uspiješ nasmijati i oraspoložiti veliki broj ljudi i to ponekad sama punih sat i pol, te kada ti nakon nastupa ljudi dolaze da se zahvale jer su zadnjih sat i pol zaboravili na sve svoje probleme i smijali se do suza, mislim da ne postoji veća motivacija od toga.  

”Studio smijeha” što vama predstavlja? Iskonsko, unutarnje, emocionalno?

Studio Smijeha je prvi comedy club na Balkanu i jaki regionalni brend stand up komedije, međutim za mene je Studio Smijeha moja „beba“. Uložila sam u taj dom stand up komedije jedanaest godina svog života i doslovno sam živjela to i htjela da u njemu svi zajedno stvaramo divnu zajednicu komedije. Nažalost nisu svi dijelili taj entuzijazam sa mnom i nakon nekog vremena, kada sam shvatila da ja umirem od posla za nešto što meni zapravo ne treba, a oni kojima treba ne ulažu u to, postao je više teret nego sreća. Zato je dobro da je sada, za mene, mala pauza, međutim taj klub je nešto što kao prvo treba postojati da bi scena disala, a kao drugo nešto što ja zaista ne želim da umre u potpunosti jer sam dala sebe u to i vratit ću ga kad tad. Samo da državne i gradske institucije shvate da je stand up komedija kulturni sadržaj i umjetnost koja nakon što smo je sami stvarali bez ikakve pomoći sedamnaest godina, zaslužuje pomoć od grada i kulturnih institucija, te status ustanove u kulturi uz prostor s boljim uvjetima za razvoj te iste kulture.  

Najsmješnije u vašem životu? Uvijek ste vedra i nasmijana, to je bitno kako bi čovjek istinski mogao osjetiti publiku oko sebe i na kraju svoju dušu. Što Vi kažete?

Najbitnije je da si iskren, ne nužno uvijek vedar i nasmijan, tako ćeš lakše istinski osjetiti publiku. Nitko normalan ne može uvijek biti vedar i nasmijan, iako može većinu vremena, ne može uvijek. Ako ti dan nije išao super a imaš navečer nastup, iskreno ćeš izbaciti svoje frustracije na duhovit način i ponovo će se publika smijati i povezati se s tobom. Nikad ne smiješ misliti da si iznad njih i imati egotrip jer to je najbrži put potpunom udaljavanju od publike, a realno i od ljudi u privatnom životu. I nažalost moj odgovor, na što je najsmješnije u mom životu, će ponovo biti da ima toliko toga da ne mogu izdvojiti jednu stvar, ali vjerujem da je život kao takav ponekad komedija, ako ga takvog prihvatiš. Evo recimo, što mi se dogodilo u zadnjih godinu i pol dana, osim što sam se selila devet puta nakon potresa, dogodilo mi se da sam potres dočekala u potkrovlju, poplavu nakon toga u suterenu i sad razmišljam da li da kupim kućicu na drvetu i odradim još i požar.

Marina Orsag je osoba koja se dugi niz godina borila za sebe i sve druge oko sebe a sve uz osmijeh. Nikada nije posustala i to ju čini velikom osobom, od koje svi možemo učiti kako je uz loš dan bitno ostaviti osmijeh na licu pa makar uz sarkazam!

Život nije med i mlijeko ali ako iz loše situacije uspijemo izvući ono najbolje i nakon nekog vremena se tome uspijemo nasmijati, onda smo zaista ljudi!

Iskren govor i iskren osmijeh u sebi nemaju prijatelja zvanog ego. Pa iako je nekad put do ostvarenja sna težak, mukotrpan i čini se beskrajno dug… Ne odustajte.