INTERVJU – ROK STIPIČEVIĆ

Piše: Sonja Sabol

Photo: Rok Stipčević Instagram

IGROM DO USPJEHA

Hrvatski profesionalni košarkaš, Rok Stipičević vrlo precizno i promišljeno odgovara na moja pitanja koja su nalik školskom zadatku. Ipak, taktika uključuje i znanje, bez toga nema uspjeha. Bistar um vodi do smirenosti duha, u konačnici koherentnosti uspjeha koji je zagarantiran samo za one najsnažnije.

Kada ste se počeli profesionalno baviti košarkom i kako je zapravo sve krenulo?

Pa profesionalno sam se počeo baviti košarkom 92 godine u Zadru, bilo je vrijeme rata, ratno razdoblje tako da se nije odlazilo predaleko od kuća nego se obitavalo većinom u nekom najbližem krugu same kuće gdje sam živio. Shodno time, doslovno na deset metara od moje kuće, gdje sam živio s roditeljima i bratom su napravili i postavili konstrukciju za koš. Ajmo reći da je to u Zadru bio nekako i prvi sport, ali u Hrvata prva medalja na Olimpijadi i nekako najvažnija je 92 upravo s košarkom, tako da shodno time cijelo društvo se okupljalo tu oko koša i tako sam se ja zaljubio i u loptu i u koš.

Bez obzira što sam poslije kroz godine paralelno trenirao i plivanje i tenis i nogomet, ta ljubav prema košarci je ipak ostala. Mislim isto tako da je bila potencirana samim time što je Zadar grad košarke i da natpis koji piše u Jazinama, ipak stoji sa razlogom- Bog je stvorio čovjeka, a Zadar košarku, tako da, tada je vladala stvarna zaluđenost i zaljubljenost u cijelom gradu i mislim da od moje generacije ali plus minus deset godina, gore-dolje, da se 90% njih barem jedno okušalo u treniranju košarke.

Kakav je sustav natjecanja kada se radi o košarci?

Sustav natjecanja je takav da ima NBA koji je po meni ogledni primjer čemu sport vodi i sve što oni implementiraju ili ubace, mislim da je to copy paste-om kroz godine pokušavaju svi ostali. Oni su marketinški stvarno daleko od svih, ne govorim samo o košarkaškom svijetu nego mislim i općenito. Tako da NBA je priča za sebe. Nakon toga, ajmo reći svaki kontinent ima svoje natjecanje. Mi ćemo se fokusirati na europsko gdje ima Euro liga koja je sačinjena od 16 klubova i to postaje sve više zatvoreno natjecanje koje želi nalikovati na NBA ligu. Nakon toga još ima Eurokup koji je ubiti pod natjecanje Euro lige, jer prvak Eurokupa ide u Euro ligu. Onda su oni neovisni od FIBI-nih natjecanja, europskih kao jer FIBA ima svoju Champions ligu i svoj Euro kup. Tako da, meni se osobno ne sviđa ta raspodjela tih previše europskih natjecanja jer nekom običnom navijaču je to malo previše pa se i pogubi u svemu tome i više ne prepoznaje koje natjecanje gdje pripada i kolika je važnost kojeg natjecanja. Hrvatsko prvenstveno konkretno ima Premier ligu, prvu ligu i drugu ligu, tako da što se tiče neka ajmo reći liga koja ujedinjuje bivše države Jugoslavije, je ta Adriatic liga ili ABA liga, koja je ajmo reći priznatija i gledanija u Europi nego samo Hrvatsko nacionalno prvenstvo.

Znate li možda koliko je utakmica odigrao košarkaš Kristaps Porzingis kojeg su nazivali Latvijskim čudom? (U razmaku od 2015-2019…) Koliko pratite košarku van svoje karijere?

Kristaps Porzingis je bio u New Yorku tada, poslije je otišao u Dallas, odigrao je… Mislim da je to pitanje za analitičare i stručnjake statistika, ali evo po mom nekom onako nahođenju reći ću 250 tak utakmica kroz četiri sezone ili 230. Mislim da je ovo pitanje više bilo provokativne prirode da nekako vidite da li pratim, mislim da dosta pratim ne samo Europsku košarku već i svjetsku košarku i svaku razinu natjecanja.. To je sport kojeg volim, koji je meni jako puno toga dao. Kako ja njemu tako i on meni nazad. Jako puno prijateljstva, jako puno odnosa sam stekao kroz košarku, jako puno toga naučio i van košarke i o samom sebi i što mi je nekako najdragocjenije ali isto tako i ostalima i o poslu i međuljudskim odnosima. Mislim da sport ti daje onoliko koliko želiš i koliko se trudiš od njega dobiti.

Cilj svake taktike je…?

Pa za mene osobno cilj svake taktike je nadmudriti protivnika a ne izgubiti sebe. Ne izgubiti sebe zato što već za dva dana igraš s nekime drugim, za tri dana s nekim trećim, za četiri dana s nekim četvrtim pa samim time ne možeš se prilagođavati svaki put kompletno protivniku, nego ajmo reći zadržati sebe. U nekom manjem postotku se izmijeniti da bi nadmudrio odnosno da bi ga iznenadio s nekim stvarima. U košarci bi rekao da je napad taj koji pobjeđuje utakmice ali obrana je ta koja osvaja prvenstvo i mislim da je to jedna ovako fraza koja je jako duboka i o kojoj bi sada mogao naširoko polemizirati ali nekom drugom prilikom.

Od čega zavisi igra košarke jedan na jedan?

Pa igra košarke jedan na jedan ovisi i zavisi jako puno o morfologiji i antropologiji pojedinca jer sport košarka je pet na pet i uspiješ nekako maskirati neke nedostatke odnosno ukomponirati ih u petorku koju imaš, a jedan na jedan ti to ne možeš. Tako da uvijek će jedan LeBron pobijediti jednog ajmo reći Chris Paul-a. Prvo i prije svega zbog antropometrije i morfologije, jednostavno zbog visine i snage. Međutim isto tako kad Chris Paul dođe u neku petorku, možda bude davao više dobrog  nego će LeBron James davati dobrog za svoju petorku, tako da je to vrlo kompleksno pitanje.

Zadatak prvog beka u pozicijskom napadu treba biti…

Treba biti postavljanje svojih suigrača u prilike gdje se najbolje nalaze i najbolje osjećaju te biti u svemu tome jednostavan a učinkovit.

Faze i nedostaci kontranapada?

Faza kontra napada je prva i prije svega u organizaciji obrambenog skoka jer sa skokom u obrani kreće kontra napad, nakon toga su linije trčanja koje trebaju biti u nekom razmaku do pet metara a i više da se otvori tren, odnosno da se iskoristi cijela dužina i širina terena i ubrzaju pass igri. Jer uvijek je lopta brža od pojedinca koji trči za loptom. Mislim da ne bih rekao da ima previše nedostatka već jako puno prednosti, primjerice kroz možemo reći NBA jako igra kroz te kontra napade koji mogu biti organizirani . Kontra napad također može imati pod akcije koje su ubiti kontra napad na kraju.

Koliko Vam je košarka bitna?

Pa bitna mi je uživam u njoj ali nije najbitnija na svijetu. Očito se sa periodom života i fazi života u kojem se nalaziš shodno time gledaš na neke stvari, možda sa 18 godina nisam tako razmišljao, ali danas gledam kao na jedno sredstvo koje me ispunjava, koje me zadovoljava, moja neka Dharma gdje se opuštam i na neki način meditiram.

Da li je ikad bilo dopinga u vašem okruženju od strane suigrača?

Nikada nisam bio u kontaktu s nekim tko je pao na dopingu, čuo jesam, znam igrače koji jesu , međutim u mom klubu i mojih suigrača kroz karijeru nije bilo da je pao na dopingu.

Što podrazumijeva grupna taktika i koje su dobre strane brzih napada?

Dobre strane brzih napada su te da hvataš obranu na krivu nogu odnosno, obrana se ne uspijeva pozicionirati nego je hvataš u nekom trku u nekom dotrčavanju, što sam i prije rekao kroz kontra napad, tako da hvataš ih nespremne i pod velikim pulsom. Uvijek kažem kad se puls digne smanji se moć i sposobnost pamćenja, koncentracije i reakcije, tako da je to prednost brzih napada, a grupna taktika podrazumijeva da njih pet razmišlja na isti način a to se može postići jedino treningom odnosno ponavljanjem, što je u svakom u poslu i sami znamo iz srednje škole ili s fakulteta da je ponavljanje majka znanja.

S kime biste voljeli zaigrati košarku?

Mislim da sam sa svima s kime sa želio igrao košarku tako da eto, tu još želju da s nekim zaigram nemam. Ne ispunjavaju me više takve stvari kao što su nekad kada sam imao možda deset ili petnaest godina.

Koliko sati na dan traju vaši treninzi?

Pa to je vrlo različito ali ajmo reći jedan dan kada su dva treninga u pitanju to traje do nekih šest sati , između pet i šest sati, kada su dva treninga u pitanju, međutim, na dan utakmice se ima jedan vrlo kraći trening pa je utakmica. Dan poslije je jedan trening pa su onda dva treninga, tako da bi više trebao ulaziti u to koliko se treninga u danu odrađuje s obzirom na veliki broj utakmica kojih je zadnjih sezona, odnosno povećava se broj utakmica.

Rok Stipičević je svoje vrijeme podredio konačnom cilju.

 Iz svega toga Hrvatska može s punim pravom reći kako ispred dresa kojeg nosi Rok ima čovjeka koji točno zna što želi, postiže ali i pritom uči kako je sport ne samo igra i ljubav, već i moć koja čovjeka obara u svakoj idućoj pripremi, porazu i pobjedi te mu tako daje na mudrosti i značaju.