ŽIVOT JE RAČUNICA BEJBE
Svakim danom je sve gore, ulja idu gore pa dolje. Gradski proračun kasni, laži se serviraju za doručak a ručka ni nema. Vrijeme me naučilo da nema čekanja. Ne čekam svoju sjenu a kamoli nekoga ili nešto.
Za neke stvari treba odmah reagirati, posoljena juha ne znači dobar okus ako je hladna… Kada smo kod hladnoće, hoće li se hladna Rusija smiriti? Još mi je nekako jasan ovaj Putin ali ovaj zeleni nimalo. Nemaš vojsku, nemaš oružje, kako se ti misliš obraniti? Kralj je rekao da će pobijediti Rusiju. Dobra fora, samo ne znam s čime? S penisom? Gluma mu je teatralna. Blago rečeno, bila sam frapirana dok sam vidjela kako s penisom svira glasovir. On vjerojatno misli da je u filmu.
Život je poput matematičke dijagonale. Minus i plus, dijeljenje i množenje. U konačnici gledaš da li si dobio ili izgubio. Pretenciozno bi bilo reći kako vidim svjetlost iza tunela. Računica je takva da moraš dobro izoštriti vid, osluškivati i biti prisutan jer iduće jutro si možda na redu za doručak.
Matematika je prisutna gdje god se pojavljuju pitanja vezana za veličinu, strukturu, prostor ili promjenu. Što će biti s nama? Našim državama? Tko može precizno izračunati našu sudbinu? Bog? On sigurno može, on je sila koja upravlja našom sudbinom . 70% mi sami kreiramo naš put a samo 30% je sila Božja. (Zvijezde)
I sada, pitanja koja si postavljamo uvijek su životne spone… Kada početi? Kada će završiti? Gdje će nas put odvesti? Nemamo odgovore na sva pitanja, samo pratimo slijed situacija i intuiciju koja nas vodi kroz život. Ali ono što je zasigurno točno jest osjećaj koji nas prati, osjećaj kojim se vodimo i osjećaj kakav imamo uz druge ljude.
Bitno je pravovremeno odabrati što je za nas dobro a što loše. Tko nam čini loše i uz koga se osjećamo loše. Kada savladamo ljude oko sebe i njihove energije, život postaje znatno lakši za podnijeti.
Što ćemo jesti? Hoćemo li imati dovoljno? Imat ćemo. Hoćemo li se družiti s ljudima koji su toksični? Gubiti svoje vrijeme na razno razne rasprave i demagogije? Neki hoće neki neće.
Oni koji govore kako novac nije bitan, nisu se tuširali s hladnom vodom. Svatko voli da mu je svakodnevica ispunjena komforom i luksuzom, bezbrižnošću. Razlika je kada netko zna . Boriš se jače, snažnije jer znaš da je sve prolazno, sekunda u vremenu, godine u prolazu.
Hrvati ne vole raditi, mole Boga da kada idu na razgovor za posao da ga ne dobiju. Radnička klasa je izraz kojim se označavaju obitelji i ljudi koji danonoćno rade, što znači niža klasa. Pojam marksizma koji datira iz doba industrijske revolucije. No danas ta ista niža klasa nije voljna raditi.
Svatko bi jeo, nosio markiranu odjeću, jebao lijepe ženske, imao dobrog muža ali nitko ne želi raditi. Fascinantno, a tek ispijanja kave koja traju 2, 3 tri sata… To nema nigdje osim na Balkanu. I onda se pitamo zašto nas netko proziva zadrtima? Zašto nas je netko uvrijedio i rekao kako smo nesposobni i da smo sirotinja.
Nemamo obranu, nemamo adekvatne ljude na pozicijama, nemamo kompetentnost u svakom smislu te riječi, neobrazovani smo i neuki, prljavi i prosti. Što još nisam nadodala? Sirovi smo.
Eee, i da, PRVI APRIL! (Nažalost ovo nije bila šala)