INTERVJU – GRUPA PAVEL

Piše: Sonja Sabol

Foto: Filip Gržinčić

KREATIVNOST KROZ LJUBAV PREMA GLAZBI

Poznata pulska tvrđava Kaštel bit će ljetna pozornica grupi Pavel koja je za 17. lipnja najavila glazbeni spektakl za svoju pulsku publiku. Pulskoj publici će se kao ženski glazbeni vokal predstaviti glumica i glazbenica Vanda Winter. A kako je sve počelo i što su nam rekli prije samog nastupa, doznati ćete u nastavku intervjua.

Kako je nastala grupa Pavel?

Daleke 2007. kao ispušni ventil za akustične pjesme još u vrijeme dok je Ramirez bio uvelike aktualan, danas malo tko i zna za Ramirez, što je šteta, budući smo napravili nekoliko jako dobrih albuma gdje smo balansirali između nekakvog indie rocka i mainstreama. Kad se Ramirez samouništio 2011., primio sam se rada s Pavelom i zapravo od albuma “Od prve zvijezde ravno” iz 2012. bend počinje i koncertno funkcionirati.

Idući tjedan nastupate na ljetnoj pozornici pulskoga Kaštela, spremate li nešto drugačije možda?

Budući da nastupamo s Vandom Winter koja mijenja Antoniju, pjesme su prilagođene Vandinom glasu, doma imamo bebu od 6 mjeseci i putovanja na koncerte Antoniji još uvijek nisu moguća, imamo sreću da je Vanda pristala uskočiti, inače bi preskočili nekoliko lijepih koncerata. Kaštel je prekrasna pozornica, koncert će biti sjedeći i izvest ćemo i neke pjesme koje inače ne izvodimo, bit će to lijepa večer.

Kako se pripremate pred sam nastup? Što Vas može izbaciti iz takta?

Nemam rituale, nisam praznovjeran, možda viski s ledom prije samog izlaska na stejdž i to je sve. Iz takta me izbacuju glupost i nepripremljenost, a često se obje idu ruku pod ruku, pa odreagiram, inače sam prilično hladan.

Pripremili ste dosta materijala za ovo ljeto, koliko Vam je važno dosegnuti određen cilj u karijeri?

Ciljeve je dobro imati, ali one realne, ne pucam visoko, nešto lijepih koncerata na inspirirajućim pozornicama, pokoja dobra pjesma i meni je dovoljno. Volio bih jednog dana s Pavelom napuniti Lisinski, to nam je jednom pošlo za rukom, ali zajedno s prijateljima iz grupe Detour, a nakon toga nastaviti turneju po kazalištima.

Ljeto je zapravo vrijeme u kojem nema stanke za glazbenike, koliko vremena vam odlazi na same pripreme?

Rekao je jedan moj dobar prijatelj i član benda: “Zašto kvariti dobar koncert lošim probama?” Probe su bitne i održavamo ih redovno prije nastupa, ali ništa ne može zamijeniti iskustvo sviranja koncerta, tako se kali bend, usavršava rutina, jer koliko god čudno zvučalo, upravo je rutina temelj za dobar nastup. Svjetske zvijezde imaju izrežiranu svaku sekundu nastupa, od konferanse, scenskog pokreta do samih pjesama naravno, malo je prostora za improvizaciju.

Pročitala sam u jednom vašem intervju kako ste rekli da ovo ljeto krećete u novo poglavlje…O čemu je zapravo riječ?

Novo poglavlje je pokrenuto izlaskom pjesme “Dani koji sjaje” i suradnjom sa Sanjom, Zecom i Marinkom, ne znam što nas točno čeka, imamo još jednu novu snimljenu pjesmu i opet se radi o suradnji, no, s njom ćemo malo pričekati, ne znam, raduje me snimanje pjesama, rad u studiju, kad nakon samo jednog dana iz ničeg nastane “nešto”. Sretan sam što se bavim kreativom i što od takvog rada mogu normalno živjeti.

Mislim da se baš kao i svi radujete slobodi poslije pandemije koja nas je zadesila… Što bi Vi rekli na tu temu?

Pandemija i samoizolacija mi nije posebno teško pala, bavim se stvaranjem pa sam u samoizolaciji većinu života, a i što sam stariji sve više bježim od ljudi, nemam volje za čavrljanje, umaraju me nepotrebni i besmisleni razgovori. Nedostajali su mi koncerti, eto, njima se veselim.

Mislite li da je Hrvatska glazbena scena podbacila kada je riječ o samoj glazbi i scenskom nastupu?

S obzirom na veličinu tržišta, novac i stanje glazbene industrije, mislim da se hrvatski glazbenici još i dobro snalaze, niti 4 milijuna ljudi, od kojih 70% ni ne sluša muziku, što očekivati uopće. Bavljenje glazbom je samoubilački čin, u konstantnom si preispitivanju, u vječnoj nesigurnosti, radi se o bolesti, terminalnoj, lijeka nema, ali s druge strane nemaš ni izbora, kao svaki bolesnik nosiš se s tim nekad manje, nekad više uspješno.

Tko Vam je najveća podrška?

Obitelj i prijatelji, oni vole to što radimo, ili barem uspješno lažu.