INTERVJU – GRUPA VIGOR

Piše: Sonja Sabol

Foto: grupavigor_official / Instagram

U ERI SVEGA, BUDI DRUGAČIJI. OSTAVI PEČAT!

Sjajna grupa Vigor koja iznova reda svoje uspjehe, također nas uvijek izbaci iz cipela svojim vještim odgovorima! Kako je sve počelo, te kako napreduju i što misle za estradu otkrili su našem portalu! Lijepo je čuti kako i dalje imamo ljude koji blistaju i vedre ovu našu showbizz scenu!

Kako je nastala grupa Vigor?
Bilo je to davne 1993. godine kad su se mladi entuzijasti okupili i odlučili nešto konstruktivno napraviti od svog života, pogotovo jer se još uvijek radilo o ratnim godinama u našoj Domovini. Na kraju se pokazalo kako je ta odluka bila itekako dobra.

Kako vam je bilo u početku karijere? Gdje ste najviše nailazili na prepreke kada je riječ o estradnom poslu?

Mi smo na početku bili iznimno popularan i tražen band na lokalnoj razini. Svirali smo svaki vikend i bili smo rasprodani godinu dana unaprijed. Tada nismo razmišljali o estradi. Bili smo sretni što imamo toliko puno posla. Sve se dogodilo s pjesmom “Još fališ” nekoliko godina kasnije. Tu kreće pravi uzlet u estradu i showbusiness.

Što po vama mnogima nedostaje danas u muzičkom i scenskom smislu? Svi žele dio kolača ali dobro znamo kako je za dobar kolač potreban recept i sastojci!
Biti svoj, biti autentičan i konzistentan u toj svojoj autentičnosti. Vrijeme i trendovi se mijenjaju. To je normalno, samo treba uhvatiti taj vlak, ali ne izgubiti sebe. Danas je produkcija jako bitna, bitno je imati priču, a da bi to imali morate biti kompromisni. Pratiti trendove, ali ostati svoj. Svidjelo se to nekome ili ne, Srbija danas diktira trendove i produkciju. Svi govore kako naši susjedi to super rade, kako su im spotovi najbolji, a onda kada trebaju izvaditi novce iz svog džepa i platiti sve to, tu nastaje problem. Hrvatska scena je sterilna, dosadna, spotovi su dosadni i jednolični, a upravo iz razloga kojeg sam naveo. Osim novaca tu je i strah od izlaska iz zone komfora. Nitko se ne usudi biti originalan i drugačiji, a to naši susjedi savršeno rade. Snimaju spotove s odličnom produkcijom po cijelom svijetu, dok se kod nas spotovi snimaju na gotovo istim lokacijama što je zaista već postalo jako dosadno.

Koliko je bitno imati dobru sinergiju u grupi? I što je još najvažnije kako bi jedna grupa opstala?
To je najbitnije od svega. Kada imate nekoliko ljudi različitih karaktera ali istih pogleda na posao. Jako je bitno gledati u istom pravcu. Tada je sve lako. I ne zaboravimo međusobno uvažanje i poštivanje. Bez toga nema dobrih rezultata.

Kroz koje sve transformacije je grupa morala proći da bi bila ovo što je danas? Koliko vam je bilo teško?
Rad, rad, rad i samo rad. Čovjek koji puno radi, koji se beskrajno trudi ima i sjajne rezultate i uspjehe. Nitko nije doživio uspjeh tko nije puno radio. Ljudi misle da sve pada s neba dok sjede doma i čekaju savršenu priliku što je potpuno pogrešno. Svojim radom i trudom mi sami kreiramo savršenu priliku. Lijeni ljudi nikada neće napraviti nešto veliko u životu. U ljubavi su sitnice krupnice, u poslu ne. Oni koji sanjaju velike stvari, velike stvari će i privući. Ono koji se zadovoljavaju sitnicama, ništa veliko u životu neće postići. Vrlo jednostavno.

Emocije… Koliko je važno osjetiti pravu pjesmu prije negoli ona postane spot, hit i sve ostalo?

To je najvažnije od svega. Kada vam se koža naježi na neku pjesmu onda znate kako je to to. Kada tijelo odreagira, to je to. Nema velike mudrosti.

Da li kao grupa bolje funkcionirate pod pritiskom i laganim stresom ili kada je sve po špagi?
I jedno i drugo. Pokušavamo raditi sa što manje stresa jer vrijeme u kojem živimo danas je samo po sebi dovoljno stresno. Uvijek kažem kako je život samo jedan, nemamo šansu ponovno se roditi i reprizirati sve. Zato je vrlo bitno imati zdravu radnu okolinu i u toj okolini imati ljude koji u vama bude samo one najljepše osjećaje bez bilo kakvog pritiska i stresa. Život je prekratak za stresiranja.

Koja tema vam je najviše budila inspiraciju kada je riječ o pjesmama?
Uvijek je to ljubav. Ljubav je temeljni način uspostave istinski ljudske zajednice. Prava ljubav nije samo odnos prema nekoj osobi, nego stav, orijentacija našega karaktera. Ona je izražavanje, kreiranje i dijeljenje, bliskost i povezanost, ljubav je stanje svijesti. Čovjek ne može bez ljubavi, pjesma ne može bez ljubavi.

Što vam smeta na estradi? Ego pojedinca, nepoštivanje kad je riječ o poslu i glazbi?
Koliko god to sad ružno zvučalo, ali estrada je toga puna. Od egoizma, narcisoidnosti do sajmova taštine. Neki su dozvolili da ih to sve ponese pa misle da su bogomdani. Ja sam neizmjerno sretan što sam ostao hladne glave, što nisam dozvolio da me moja slika na televiziji promijeni. To je moj najveći uspjeh. Ostao sam svoj kakav sam i bio, pa čak i bolji jer sam naučio kako se ne trebam ponašati.

Koga bi izdvojili na estradi da povrh glazbe stvara i umjetnost?
Na estradi nema umjetnosti. Zato se i zove estrada. Umjetnost je u klasičnoj glazbi, slikarstvu, književnosti. Estrada je business. Zato se i zove Showbusiness. I to je dobro. Zato je glazba divna stvar. Ona u nama budi iskrene i lijepe emocije. Kao što postoje lijekovi za raznorazne bolesti tako postoji i glazba koja liječi našu dušu.Za to ne postoje lijekovi. I potpuno je nebitno o kakvoj glazbi je riječ. Svatko od nas je drugačiji, svatko od nas ima različite ukuse i upravo zbog toga nije u redu podcjenjivati nekoga na temelju glazbe koju sluša ili hrane koju jede.

Pratite li rad muzičkih grupa van Hrvatske? Ako da, koje ?
Naravno. Nemam određenog izvođača ili band. Slušam sve što mi je dobro i od čega se ježim. Potpuno nebitno o kakvoj vrsti glazbe je riječ. Ne slušam rock, ali ima pjesama na koje mi tijelo reagira. Ne slušam klasiku, ali ima djela koje volim poslušati. Ne slušam trap, ali ima pjesama koje su mi dobre. Ljudi koji se striktno drže samo jedne vrste glazbe i samo nju priznaju su vrlo siromašni.

Da li ste osjetili ljubomoru od strane kolega ili bliskih ljudi, što je sasvim normalno i prirodno … Kako ste se osjećali?
Na početku je toga bilo, ali kad se izborite za svoje mjesto pod suncem i kada kvalitetom i načinom rada steknete nekakav status, onda toga više nema. Ljubomora se pretvara u poštivanje. Tada vam svi tapšaju po ramenu.

Kada je preminuo član vaše grupe Željko Marinović, koja spoznaja osim rastanka vas je najviše rastužila? Ipak, to je kao da ostanete bez ijednog krila…
Najtužnija spoznaja je kada shvatite da ste ostali bez prijatelja. Mi jesmo surađivali dvadeset godina ali Žarko nije bio samo naš poslovni kolega, već prijatelj što je potpuno normalno kada s nekim radite tolike godine .Ja još uvijek nisam osvijestio da njega nema iako je prošlo više od osam mjeseci. Nikako mi to još ne dolazi do svijesti. Teške su to stvari. To jednostavno ne možete preboljeti, samo se naučite živjeti s tom spoznajom.

Što vas najviše raduje u ovom poslu?
Publika. Ona je sve. Uzalud vam prva mjesta na top listama koje kreiraju glazbeni urednici a ne narod, uzalud vam Porini i Cesarice ako nemate publiku. Ona je sve. Publika stvara zvijezde a ne glazbeni urednici. To vam je isto kao da ste napisali knjigu, struka vam dala sve moguće nagrade a vi tu knjigu niste prodali ni u dva primjerka. Publika je sve. Ona je naša svetinja.

Koliko je bitno vjerovati u konačan cilj, finalni touch i uspjeh?
Apsolutno sve. Uspjeh dolazi onima koji vjeruju u sebe i koji puno rade. Strah je najveći neprijatelj i najveća kočnica svakom uspjehu. Postoje dvije vrste ljudi. Oni koji se ne boje napraviti nešto veliko u svom životu i oni koji zbog straha od neuspjeha ne naprave apsolutno ništa. Upravo takvi ljudi će o uspješnima govoriti sve najgore i biti na vas ljubomorni. Jer ste se usudili, a oni nisu. Jer ste odlučili strahu reći ne. Samo s takvim stavom dolazi uspjeh. Ne kaže se uzalud kako sreća prati hrabre.