19. svibnja otvorenje izložbe “Kult ružnoće” u galeriji HDLU-a Istre
U petak, 19. svibnja, u 20 sati u galeriji HDLU-a Istre otvara se izložba u sklopu tematskog projekta „Kult ružnoće“ kustosa Andreja Zbašnika.
Riječ je o trećem tematskom projektu u sklopu programa HDLU-a Istre za 2023. godinu.
Izlažu: Tomislav Šilipetar, Vanda Jurković, Davorka Borić, Jelena Martinović, Nataša Rašović Bodiš, Teo Herceg, Erika Peran, Mirta Savani Profeta, Svebor Vidmar, Heda Gaertner, Marija Kovačić, Vesna Špoljar, Dario Jurjević, Mladen Milotić, Tea Teodorović, Slađanko Dragojević, Jasenka Smrekar, Igor Gustini, Silvija Sikavica, Branko Kolarić, Nikola Ražov, Daniela Battisti, Sanja Pereša Macuka, Libero Kokotović, Ljiljana Tršan, Jadranka Štimac, Ivna Bruck, Snježana Novotny, Boris Toman, Petra Podnarčuk, Vlasta Pastuović Aleksić, Marijana Mikulić Petrović, Mariana Ban, Nataša Ač, Neda Komadina, Davor Mezak, Tanja Pećanić, Helena Oštrić, Slavica Marin, Milan Marin, Mark Šircel, Miranda Legović, Aleksandra Rotar, Branka Legović, Matilda Zanini i Nevija Cvitko.
„Živimo u svijetu ultimativne hiperestetizirane ljepote koja svoj vrhunac dostiže u kultu ružnoće. Taj kult očit je u svemu što se događa u svijetu, od industrije rata do industrije religijskih iluzija i utopija. Kult ružnoće svoju najčišću manifestaciju očituje kroz isijavanje krivo usmjerenog i neosviještenog ega. Ali, možemo zauzeti stav da ništa nije ružno, odnosno, u transmisiji pojma, ružno je samo oblik ljepote, doduše, možda ljepote koja umire i postaje sveto Ništa. Realnost i njena ružnoća je objektivna tautologija. Svi ljudi su vrijedni stvaratelji fizičkog i metafizičkog smeća, i beskrajni konzumenti beskrajnih sadržaja informacijskog kozmosa koji hrani i napaja buku uma, koji još nije ni shvaćen, ni osviješten kao medij bića, nego je on sam, um, postao robovlasnik nad ljudskim robovanjem vlastitim matricama identiteta.
Ružno/lijepo, svuda je oko nas i u nama. Ružnoću možemo shvatiti i kao manifestaciju boli, patnje i svega onoga što teško podnosimo kroz življenje, što nam je neugodno i čega bismo se najradije otarasili, a što je ujedno i paradigma koja formira mudrost i daje spoznaju o bitnim vrijednostima postojanja. Kroz patnju, bol, predivnu ružnoću učimo o vrijednostima života koje su apsolutne. Ružnoća kao prostorni fenomen je zgusnuta točka čiste istine koja se ekspanzivno širi medijem iluzije i laži kao svjedok okrutnosti ljubavi. Možda je to neprirodna manifestacija bivanja, sve ono devijantno, neprirodno što u percepciji stvara osjećaj gadosti, gnušanja i izuzetne odbojnosti, no nismo li ionako navikli na življenje u ružnoći, koju proizvodimo i konzumiramo svakodnevno, netko svjesno, a netko nesvjesno!
Gađenje, odbojnost, averzija, negativne emocionalne paradigme, sve navike u reagiranju na te i takve aspekte, možda je kult ružnoće kult prevlasti vladanja boli. Religijske, političke, ekonomske manipulacije u kulturi laži strateški su orijentirane prema kontekstu pozicioniranja moći. Moć se uvijek i oduvijek očituje unutar specifičnog energetskog okvira prostornih paradigmi i paradigmi prostora. Povijest kao (ne) kultivirana zbirka/zbrka ego – identiteta sociološkog tkiva, je pri – povijest ratnih priča, ratovanja, ružnoća je ultimativni ključ oblikovanja povijesnih mijena. U takvoj poziciji i opoziciji hiperestetizirane stvarnosti pozivam umjetnike / autore / revolucionare / evolucionare da se izraze ružnoćom, da iz arhiva svoje egzistencijalne prakse izraze i materijaliziraju u bilo kojem mediju transcendentalno-imanentne vizualne strategije, u užem i širem smislu, ono što doživljavaju, osjećaju, misle, percipiraju (i žive) kao ružno, kao plemenitu istinu ružnoće i ružnoću istine.“
Andrej Zbašnik, rujan 2022.
Andrej Zbašnik rođen je 1976. u Rijeci. Živi u Čabru. Opću gimnaziju završio 1994. u Čabru. Iste godine upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci, sadašnji Filozofski fakultet, odsjek za likovnu kulturu. Na fakultetu za dodatni izborni predmet izabire slikarstvo, u kojem se usavršava uz vodstvo akademskog slikara Marijana Pongraca i akademske slikarice specijalistice Ksenije Mogin. Diplomirao 1999. godine i stekao stručnu spremu i stručni naziv profesor likovne kulture. Aktivno se bavi likovno-umjetničkim promišljanjem zbilje i pisanjem. Osmislio i realizirao 22 samostalne izložbe, sudjelovao na 79 skupnih izložbi i realizirao 30 raznih umjetničkih projekata, koncepata i performansa. Član HDLU-a Istre i HDLU-a Zagreb, Društva hrvatskih književnika ogranak Rijeka. Član i suosnivač grupe A4 format zajedno s Darkom Brajkovićem Đepetom Njapom. Član Ogranka Matice hrvatske u Čabru. Objavio tri zbirke i dva romana.
Projekt sufinanciraju Upravni odjel za kulturu i razvoj civilnog društva grada Pule, Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije i Turistička zajednica grada Pule.
Otvorenje izložbe bit će moguće pratiti u prijenosu uživo na službenoj Facebook stranici HDLU-a Istre.
https://www.facebook.com/hdluistrepula
Izložba ostaje otvorena do 7. lipnja.