Održana konferencija „Korak do kulture“ – o pravu na kulturu i potrebama u kulturi osoba s invaliditetom te djece i mladih s teškoćama u razvoju

Konferencija „Korak do kulture“ o pravu na kulturu i potrebama u kulturni osoba s invaliditetom te djece i mladih s teškoćama u razvoju, u sklopu projekta „U istom filmu – korak dalje“ održana je u utorak, 6. lipnja, u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula.

Konferencija u organizaciji udruge Metamedij uključivala je izlaganja stručnjaka, predstavljanje primjera dobre prakse i sociološkog istraživanja potreba osoba s invaliditetom te djece i mladih s teškoćama u razvoju, kao i panel raspravu, a ujedno je pružila uvid u postojeće i predstojeće lokalne i nacionalne kulturne politike te zakonodavni okvir.

Brojne okupljene pozdravili su ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Pula Nadia Bužleta te predsjednik udruge Metamedij Marino Jurcan. Prvi govornik bio je zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić, koji je održao izlaganje na temu: „Sudjelovanje osoba s invaliditetom, mladih i djece s teškoćama u kulturnom životu“.

– Po najnovijim podacima danas u Hrvatskoj živi više od 624 tisuća osoba s invaliditetom, a to je negdje oko 16% stanovništva. Moja sugestija je da prilikom oblikovanja aktivnosti u našem profesionalnom radu trebamo obratiti pažnju na koji način možemo uključiti osobe s invaliditetom jer vrlo često će upravo oni biti posjetitelji i korisnici naših događanja i sadržaja koje proizvodimo. Kultura utječe na brojne sadržaje u životu, ali ono što je najbitnije jest da osigurava socijalizaciju. Kultura podrazumijeva puno ljudi, interakciju te stvaranje i predstavljanje sadržaja. Dobrobit umjetničkog sadržaja je što je raznoliki, a sama umjetnost pruža mogućnost izražavanja i kreiranja nečega iz ničega, kazao je Jurišić.

On je potom iznio brojne primjere barijera s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću, na koji način im se uz malo preinaka može osigurati pristupačnost i dostupnost kulturnim sadržajima, koje su prednosti univerzalnog dizajna te je predstavio i pohvalio brojne intervencije u prostoru iz gradova kao što su Ljubljana, Osijek, Zagreb, Split i Pula.

Dr. sc. Vanja Marković, pedagoginja iz Škole za odgoj i obrazovanje Pula predstavila je „Rezultate istraživanja o sudjelovanju djece i mladih s teškoćama u razvoju u kulturnim sadržajima“.

– Istraživanje je htjelo dati odgovore na pitanja koliko su djeca i mladi s teškoćama u razvoju uključeni u različite aktivnosti iz sfere kulture te koje su njihove specifične potrebe za prilagodbama okruženja, koje su potrebne kako bi se izjednačila mogućnost sudjelovanja u kulturnim sadržajima. Uzorak čini 159 roditelja djece i mladih s teškoćama u razvoju u dobi od 3 do 21 godine, s područja Istarske, Krapinsko-zagorske, Međimurske i Zagrebačke županije. Što se posjećivanja kulturnih sadržaja tiče htjeli smo doznati odlaze li djeca i mladi s TUR na: kino projekcije, kazališne predstave, koncerte klasične i suvremene glazbe, festivale, izložbe i muzeje, a što se tiče sudjelovanja u radionicama tiče zanimalo nas je uključuju li se mladi s TUR u likovne radionice, radionice fotografije, glazbene radionice, plesne radionice, kreativne radionice, novomedijske radionice i dramske radionice, kazala je Marković. Podaci iz istraživanja ukazuju na to da su najposjećeniji kino, kazalište i festivali, te izložbe i muzeju u nešto manjoj mjeri dok je najma dok su najmanje posjećeni koncerti. Što se radionica tiče najveća je uključenost u likovne i kreativne radionice, nešto manja u glazbene, plesne i dramske, a najmanja u fotografske i novomedijske.  

Najveći problemi u okruženju za bar 30% ispitanika kada je u pitanju posjeta kinu su duljina (trajanje) filma, jačina zvuka filma, vizualni efekti, auditivni efekti, razumijevanje poruke filma, usmjeravanje pažnje na film, potreba za dizanjem sa sjedala, potreba za kretanjem po dvorani i komunikacija s posjetiteljima tijekom projekcije. Problemi u okruženju za kazalište su gužva, jačina zvuka i razumijevanje sadržaja; za koncerte klasike su trajanje,         gužva, temperatura prostora, visina (loža, balkon) te praćenje sadržaja; za izložbe i muzeje to su praćenje sadržaja i njegovo razumijevanje. Što se radionica tiče problemi su kako slijedi – likovne radionice: komunikacija s drugim sudionicima i nesamostalnost u izvođenju zadataka; radionice fotografije: nesamostalnost u izvođenju zadataka; glazbene radionice: razumijevanje uputa; kreativne radionice: nesamostalnost u izvođenju zadataka.

– Što se tiče razlika s obzirom na dob u većini aktivnosti najveći problem okruženje predstavlja djeci u dobi od 6. do 10. godine (objektivno najmlađi) dok kod mladih u dobi od 16. do 21. godine najveće poteškoće predstavljaju fizička pristupačnost, tijesan prostor (festivali), i komunikacija s drugim sudionicima tijekom dramskih radionica, kazala je Marković koja je kasnije govorila o metodološkim smjernicama za prilagodbu senzornih projekcija te za organizaciju kulturno-umjetničkih radionica.

Izv. prof. dr. sc. Krešimir Krolo održao je izlaganje na temu “Od margine do veće uključenosti – adresiranje prepreka OSI skupina u konzumaciji kulturnih sadržaja u Puli” kojeg je pripremio zajedno s izv. prof. dr. sc. Željkom Tonković.

– Kao što je već prije bilo rečeno radi se o izazovima koji prate OSI skupine već jako dugo – pitanje fizičkih barijera i prepreka je ono što se najviše spominje, a tijekom ovog našeg istraživanja je iskočio problem izostanka financijskih resursa. OSI skupine su redovno marginalizirane ne samo po pitanju mogućnosti sudjelovanja zbog neprilagođenosti prostora, već zbog toga što se nalaze u znatno težem financijskom položaju u odnosu na prosjek stanovništva. Djelatnici u kulturi su sve više educirani po pitanju integracije osoba iz OSI skupina, međutim još uvijek postoji problem kada je u pitanju senzibilitet samih posjetitelja. Ono što bih prvo izdvojio su preferencije posjećivanja kulturnih sadržaja, a to su izložbe i koncerti pa se tu nameće pitanje fizičkih barijera i ističe se da su izložbeni prostori u gradu Puli najmanje pristupačna mjesta za osobe koje se kreću u kolicima. Glavni je problem što se radi o prostorima u užem centru grada u starim zgradama koje je teže prenamijeniti, a sam dolazak do tog centra je problematičan. Zadovoljstvo kulturnom ponudom djelom ovisi o preferencijama što smo također doznali putem fokus grupa jer neke ljude određeni sadržaj uopće ne zanima, kazao je Krolo.

On je potom govorio o primjerima dobre i loše prakse na području grada Pule u segmentima prilagodbe prostora i intervencija u njemu i prilagodbe sadržaja za OSI skupine.

– Treba još raditi i dodatno razvijati metodologiju i kulturne politike, planove i strategije. Isto tako treba razvijati mentorske podrške te konstantnim mapiranjima vidjeti kako i na koji način se te preporuke mogu dalje razvijati, zaključio je Krolo.

Uslijedili su potom primjeri dobre prakse pa je Daniela Bilopavlović Bedenik, viša kustosica Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb govorila o projektu „Drugačiji i jednaki“ o inkluziji i umjetnosti, mag.prim.educ. s modulom likovna kultura Valentina Posavec iz Centra za odgoj i obrazovanje Krapinske toplice govorila je o sudjelovanju u kulturno-društvenom životu lokalne zajednice kroz zadrugu učenika, mag. prim. educ. Hrvoje Bogojević iz Centara za inkluziju, umjetnost i kulturu – CIUK predstavio je Smotru pripovijedanja i kamišibaja SPIKA, a dipl. konz. arh. i kult. dobara Đeni Gobić Bravar predstavila je jednostavne izložbe za svih, zanimljive i interaktivne sadržaji, prilagođena vodstva te radionice koje provodi Arheološki muzej Istre.

O kulturnim strategijama Istarske županije s naglaskom na dostupnost kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom govorio je Vladimir Torbica, pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije dok je o kulturnim strategijama Grada Pule na istu temu govorila Jasmina Nina Kamber iz Upravnog odjela za kulturu i civilno društvo Grada Pule.

Torbica je napomenuo da se tematikom OSI skupina u prvim dvjema Istarskim kulturnim strategijama gotovo i nije bavilo. Govorio je potom o suradnji s Školom za odgoj i obrazovanje Pula u programu Zavičajne nastave, povezivanjem Zerostrasse i Kaštela gdje se nalazi Povijesni i pomorski muzej Istre liftom koje je financirano putem ITU mehanizma, programu Kuće kaštela u Draguću putem kojeg su za slabovidne i slijepe osobe napravljeni modeli istarskih kaštela s opisom svega što je napravljeno na brajici…

– Da bi postavili sustav koji ima određene rezultate, prvo što smo učinili je da smo za Program javnih potreba za 2024. godinu uveli kao prioritet projekte i programe koji potiču inkluziju osoba s invaliditetom. Drugo što ćemo učiniti je da ćemo u natječaju uvrstiti bodove koji se tiču programa i projekata iz ovog područja. Ono što je posljednje je da ćemo kroz javnu raspravu i ovaj segment naglasiti i uvesti u Plan razvoja kulture Istarske županije, kazao je Torbica.

Kamber je govorila o gradskom projektu Kultura svima gdje je naglasak bio na rješavanje problema pristupačnosti ustanova u kulturi kojima je Grad osnivač i koje su sada sve dostupne OSI skupinama. Radi se i na projektima koji se tiču prilagodbe sadržaja kao što su suradnja INK-a s Kazalištem slijepih te otkup audio knjiga i osmišljavanje novih projekata za Gradsku knjižnicu i čitaonicu Pula.

Na kraju konferencije održana je Panel rasprava “Kulturne potrebe djece i mladih s teškoćama u razvoju“ koju je moderirala dr. sc. Vanja Marković, a panelisti su bili Valent Hrvatin iz pulske Udruge za cerebralnu paralizu te djelatnik Saveza udruga Rojc, Deni Brščić, učenik OŠ Kaštanjer, Melisa Osmanović, dopredsjednica Društva distrofičara Istre, Nadia Bužleta, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Pula i Kristina Nefat, predsjednica Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika – HUiU.

Svatko od njih dotaknuo se programa i projekata koje provode ili u kojima su sudjelovali, dobrih i loših strana kada su u pitanju prilagodbe sadržaja, pristupačnost kulturnim sadržajima, preporuka za poboljšanje uvjeta konzumacije i kreacije kulture od strane OSI skupina te osobnih iskustava i želja za budućnost. Iscrpan izvještaj s panel rasprave bit će objavljen na stranicama Kulturistre u sklopu rubrike (Ne)vidljivi – mladi u kulturi.

Za kraj je izv. prof. dr. sc. Krešimir Krolo iznio zaključke konferencije:

– Slušajući različita iskustva od samih korisnika, edukatora i osoba koje rade u kulturi nameće se jedan vrlo jednostavan zaključak da je potrebno osnivanje radnih skupina koje bi objedinile ove različite perspektive. Kao što smo vidjeli, po pitanju raznih nedostataka različitih kulturnih prostora oni se mogu rješavati i uklanjati tako što će se u redovnim intervalima i okupljanjima ti nedostaci adresirati. Naravno, nije dovoljno samo reći koji su nedostaci već su potrebne i metodološke smjernice koje se mogu iskristalizirati kroz takvu vrstu okupljanja. Pojednostavljeno rečeno: ovu priču treba zakotrljati dalje i putem raznih radionica vidjeti na koje se sve načine to može rješavati. Na taj se način dolazi do finog usuglašavanja ili fine tuninga svega onoga što su neki prostori napravili u smislu izmjena, ali još uvijek nije dovoljno dobro da bi osobe s različitim izazovima mogle u takvim sadržajima adekvatno sudjelovati. Potrebna je aktivna uključenost udruga koje predstavljaju OSI skupine, a od njih se očekuje transfer znanja koji bi trebao rezultirati konkretnim promjenama. Tu dolazimo i do kulturnih politika, strategija i smjernica u kojima se moraju dodatno razvijati ti programi. Jedan od najboljih načina putem kojeg se može doći do rješenja jest i ovakav oblik druženja i okupljanja što bi trebalo kreirati određenu sinergiju. Jednako tako, treba nam još podataka, treba se nastaviti s istraživanjima jer se okolnosti stalno mijenjaju, a mijenjaju se i kulturni obrasci i obrasci potrošnje. To će biti korisno za aktere koji se bave tom problematikom jer zahvaljujući tim informacijama mogu prilagođavati svoje djelovanje u tim izmijenjenim okolnostima, zaključio je Krolo.

Konferencija je dio projekta „U istom filmu – korak dalje“ koje provodi pulska udruga Metamedij u partnerstvu sa Kinom Valli i Školom za odgoj i obrazovanje – Pula, te Centrima za odgoj i obrazovanje Čakovec i Krapinske toplice. S ciljem stvaranja inkluzivnijeg društva, zagovarat ćemo promjene kulturnih politika tako što ćemo participativno – odnosno u suradnji s ranjivim skupinama – poticati širu raspravu, donijeti preporuke i utjecati na donositelje odluka na regionalnim i lokalnim razinama, ali i senzibilizirati širu javnost. Glavni problemi s kojima se u projektu bavimo su sadržajna i senzorna neprimjerenost te nedostupnost uobičajenih kulturnih sadržaja djeci i mladima s teškoćama u razvoju. Senzorne različitosti mogu otežati sudjelovanje u socijalnim interakcijama, društvenim događajima i kino projekcijama, zbog čega je neophodno prilagoditi sadržaje njihovim potrebama i specifičnostima. Kako bi i drugima omogućili i olakšali pripremu i provedbu prilagođenih kulturnih sadržaja, bit će napravljeni okviri metodoloških smjernica za stručnu javnost te uputa za publiku. One će omogućiti veću dostupnost kulturnih sadržaja marginaliziranim skupinama i stvoriti inkluzivno okruženje, pružajući na taj način podršku njihovom socioemocionalnom, jezičnom i kognitivnom razvoju te jačanju samopouzdanja.