Jučer je započeo 29. međunarodni kazališni festival PUF

29. PUF – međunarodni kazališni festival, 4.-8. 10. 2023.

Foto: Dejan Štifanić

29. PUF – međunarodni kazališni festival i ove će godine donijeti u Pulu svježe kazališne i plesne produkcije i koprodukcije iz regije, Europe, ali i šire, koje će vas dirnuti i protresti intimnim ispovijedima i kritičkim sagledavanjima aktualnih društvenih fenomena. Festival će tradicionalno otvoriti Anno Domini 2023 (HR/BiH) koji se priprema pod redateljskom palicom Amile Terzimehić, prošlogodišnje festivalske gošće.

Iz naše kreativne sredine dolazi Maja Kuzmanović, koja će s Nikom Gaffneyom u sklopu međunarodne transdisciplinarne mreže FoAM izvesti performans/predavanje „Anarhiv!“ (Belgija/Hrvatska/Australija). Tu je i naša mlada Olja Grubić i njezin tim iz slovenske Vie Negative, koji će nam predstaviti rad „Extima: plodna zemlja“. Iz Zagreba dolazi DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta s izvedbom „Sampladelija u noći živih umrlika“, iz Mađarske Góbi Dance Company s „Vibracijom“, a iz Izraela Michael Getman s „Prvim stvarima“. Oriantheatre Dance Company će predstaviti koprodukciju (Francuska/Južna Koreja/Kanada) „Nema više ptica na mojoj strani!“, dok će španjolska LaCerda izvesti duet „Dvoje sami zajedno: Dolorosa-Flornecia“. Češki MansterVille & Blackout Paradox zabavit će vas pak s vatrenim spektaklom „Propane Punk Show“.

Raznovrsnim i angažiranim popratnim programom komentirat ćemo neke od aktualnih gradskih problematika. U tome će nam pomoći Enes Kišević, Robert Krbavac i Studio Zaro, koji će odom stablu „Šumim i šapućem mojom Pulom“ odati počast platani u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre. Koliko nam je trenutno bitna ne samo borba za očuvanje gradskog zelenila, nego i naših omiljenih mjesta za druženje kao i identiteta kojega nam malo po malo brišu, iskazat ćemo programom PUF Off, odnosno participativnim performansom „Nevergreen: nikad na zelenu granu“ na Giardinima. Priključit će se moći svi građani koji imaju kantu za zalijevanje (žbrufadora) ili bocu vode, a nakon napornog rada predahnut ćemo s programom „Pjesničko podne s Enesom Kiševićem“ koji će nas uvesti u čarobni svijet najljepših svjetskih i vlastitih stihova. Očekuje nas još jedan književni program, a to je predstavljanje knjige „Mačkozbornik“ Suzane Marjanić i Paole Orlić.

PROGRAM

4.10.2023.

● 19:00 “Šumim i šapućem mojom Pulom”

Enes Kišević, Robert Krbavac i Studio Zaro

Mjesto: Povijesni i pomorski muzej Istre

Trajanje: 15 min.

● 20:00 “Vibracija”

Góbi Dance Company, Mađarska

Mjesto: Kazalište Dr. Inat

Trajanje: 40 min.

● 21:30 “Anno Domini”

Amila Terzimehić, Koprodukcija HR/BiH

Mjesto: Gradski bazeni Pula

Trajanje: 35 min.

5.10.2023.

● 19:00 Predstavljanje knjige „Mačkozbornik: od Bastet do Catwoman”

Paola Orlić i Suzana Marjanić

ur. / ed. Suzana Marjanić & Rosana Ratkovčić, Hrvatska

Mjesto: Knjižara i klub Giardini 2

● 21:00 „Anarhiv!“

FoAM, Belgija/Hrvatska/Australija

Mjesto: DC Rojc, Dnevni boravak i dvorište

Trajanje: 90 min.

6.10.2023.

● 20:00 “Prve stvari”

Michael Getman, Izrael

Mjesto: Kazalište Dr. Inat

Trajanje: 50 min.

● 21:30 „Sampladelija u noći živih umrlika“

DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta, Hrvatska

Mjesto: INK

Trajanje: 80 min.

7.10.2023.

● 11:00 PUF Off: „Nevergreen: nikad na zelenu granu“

Mjesto: Giardini

Trajanje: 20 min.

● 12:00 “Pjesničko podne”

Enes Kišević

Mjesto: Knjižara i klub Giardini 2

● 20:00 “Nema više ptica na mojoj strani!”

Oriantheatre Dance Company, Francuska/Južna Koreja/Kanada

Mjesto: INK

Trajanje: 60 min.

● 21:30 „Propane Punk Show“

MansterVille & Blackout Paradox, Češka

Mjesto: Trg kralja Tomislava

Trajanje: 45 min.

8.10.2023.

● 20:00 “Dvoje sami zajedno: Dolorosa – Flornecia”

LaCerda, Španjolska

Mjesto: INK.

Trajanje: 47 min.

● 21:30 “Extima: plodna zemlja”

Via Negativa, Slovenija

Mjesto: Muzejsko-galerijski prostor Sv. srca.

Trajanje: 40 min.

Više informacija na: https://www.kazaliste-dr-inat.hr/puf…/aktualni-program/

Enes Kišević, Robert Krbavac i Studio Zaro: „Šumim i šapućem mojom Pulom“

oda stablu

Enes Kišević pjesnik je i glumac koji je po završetku Akademije kazališne i filmske umjetnosti ostvario zapažene uloge u brojnim kazališnim predstavama, a sudjelovao je i u mnogim filmovima, TV serijama te radijskim i TV emisijama. Sve od objavljivanja prve zbirke poezije Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled (1974.) prepoznat je ne samo po uvjerljivom i nadahnutom govorenju poezije velikih svjetskih i domaćih autora nego i po interpretiranju vlastitih stihova. Tridesetak objavljenih knjiga učinile su ga jednim od najpoznatijih i najpopularnijih pjesnika u regiji. Bavio se uglavnom ljubavnom lirikom koju karakteriziraju komunikativnost i slobodni stih, dok je u kasnijim zbirkama sve više zaokupljen duhovnim motivima. Piše i za djecu, pjesme te dramska djela. Osvojio je brojne književne nagrade, a zbirke su mu prodavane u danas nedostižnim nakladama. Pjesme su mu prevedene na 20-ak jezika te uvrštene u antologije.

Robert Krbavac jedan je od najboljih mlađih svirača Puljštine i nositelj starije i novije baštine. Član je KUD-a „Uljanik“ iz Pule, gdje svira gotovo sva istarska tradicijska glazbala (roženice, mih, svirale, sopelicu, šurle, bajs, trieštinu).U Puli je završio osnovnu glazbenu školu I. M. Ronjgova u harmonikaškoj klasi Valtera Bašića. Osim roženica (velikih i malih), svira i većinu ostalih istarskih narodnih glazbala (mijeh, sopelicu, šurle i vidalice) te harmoniku. Redovito nastupa na manifestacijama koje afirmiraju istarske instrumente: smotrama i susretima tradicijske glazbe, poput Smotre narodne glazbe i plesa Puljštine, Centralne smotre narodne glazbe i plesa Istre, Zasopimo i zakantajmo po stare užance u Boljunu, Z armoniku v Roč u Roču, Bajsi u Draguću i Meh na srcu u Raši. Nastupao je i na mnogim folklornim smotrama diljem Hrvatske.

Studio za stvaralačke aktivnosti mladih Zaro osnovan je radi zadovoljavanja potreba i interesa djece i mladih u svim granama umjetnosti, posebice u glazbi i plesu. Godišnje ga pohađa oko 350 djece od predškolskoga do srednjoškolskog uzrasta. U njegovu sklopu, pod dirigentskim vodstvom Linde Milani, djeluju zborovi Mići Zaro, Zbor Zaro i Zaro XL, a organiziraju se i tečajevi solo pjevanja, glasovira i sintetizatora. Zaro ima i Plesni studio koji svake godine priredi po jedno scensko ostvarenje, kazališnu predstavu za djecu, plesnu predstavu ili mjuzikl. Njegujući domaće kulturno stvaralaštvo, Zarovci su svojevrsni ambasadori istarskog kulturnog podneblja. Dječjem zboru Zaro i njegovoj voditeljici Milani dodijeljena je 1995. Svečana povelja Grada Pule za izniman prinos u unapređivanju kulture i zaštite okoliša, a 2001. voditeljica Plesnoga studija Zaro, sada pokojna Slavica Šenk, odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za iznimne uspjehe u radu. Osvojili su visoke nagrade na dječjim glazbenim i kazališnim festivalima.

Góbi Dance Company: „Vibracija“ (Mađarska)

Rita Góbi je plesačica, koreografkinja i učiteljica plesa, koja kontinuirano istražuje stilove i jezike plesa. Rođena je u Novom Sadu u Srbiji, a diplomirala je na Mađarskoj plesnoj akademiji u Budimpešti. Bila je sudionica raznih međunarodnih plesnih radionica i rezidencijalnih programa kao što su OMI DANCE rezidencija u SAD-u, VARP rezidencija na SE.S.TA-KoresponDance-u u Češkoj, te u Morishita studiju u Tokiju, kojeg vodi japanska zaklada za umjetnost. Godine 2006. osnovala je Góbi Dance Company te je od tada kreirala nekoliko produkcija suvremenog plesa i interaktivnih predstava za djecu, a ujedno je sudjelovala u raznim interdisciplinarnim projektima (otvorenja izložbi, modne revije, itd.).

Vibracija je fizička poezija živog tijela koja istražuje privlačnost i odbojnost te nepravilni ritam. Goreći u bojama crvene i narančaste, i zarobljeni unutar kružnog magnetskog polja, dvije figure vibriraju u napetosti dok se srce ne rastrgne.

“Život se može opisati kao krug. Osim jezikom umjetnosti poput slikanja ili matematike, život se može prikazati i jezikom plesa, što jasno dokazuju Vibracije Rite Gobi i Ryujia Yamaguchija.” Péter Kovács u Táncművészetu

Anno Domini 2023 „ANIMA“ (HR/BIH)

Amila Terzimehić trinaest je godina bila državna prvakinja u ritmičkoj gimnastici, te dobitnica mnogobrojnih priznanja i nagrada. Akademiju scenskih umjetnosti diplomirala je u Sarajevu 2011. godine. Izabrana je bila za najbolju studenticu te generacije, a magistrirala je na istoj Akademiji 2021., na odsjeku za Glumu. Dugi niz godina bavila se baletom, jazz plesom, hip-hopom te suvremenim i latino plesovima.

Od 2016. radi kao predavačica na ASU (Ples i Kondiciona priprema glumca) i koreografkinja u predstavama i na filmu. Radila je u kazalištima u Sarajevu (Narodno pozorište, Kamernoi teatar, SARTR i Pozorište Mladih). Sudjelovala je i u različitim performansima poznate konceptualne umjetnice Danice Dakić. Godine 2023. dobila je dvije nagrade za najbolji scenski pokret: na 68. Sterijinom Pozorju za predstavu “Što na podu spavaš” u režiji Kokana Mladenovića, te na Festivalu bh. Drame u Zenici za najbolji scenski pokret u predstavi “Djelidba” redatelja Aleša Kurta. Osim rada u teatru, ima jako raznoliko iskustvo i kada je filmska umjetnost u pitanju, s obzirom na to da je surađivala s poznatim svjetskim redateljima kao što su Roger Donaldson, Gabriele Salvatores, Philipp Stolzl…

„Neranjiva sam samo u petu...“ 

Friedrich Nietzsche

Plesni performans pod nazivom „ANIMA“ priča je o ženi, njenoj moći, ali i nemoći; o zvjerskoj snazi ženskog tijela, pokretačkoj snazi njene volje i stalnoj borbi u svijetu kojem vladaju muškarci. Predstava je inspirirana i rađena po arhetipskim pričama iz knjige “Žene koje trče s vukovima” Clarisse Pinkola Estes, a nadahnuta je i esejom Paula Valery-ja “Ples i filozofija” te poezijom Teda Hughesa, Rilkea i Sandre Cisneros. U njoj se obrađuju teme transgeneracijskog prijenosa patrijarhalnog odnosa, poimanja ljubavi i snage, borbe žena kroz generacije i povijest, jedinstva sa “mužjakom”, preživljavanja, seksualnosti, sklada s vlastitim unutarnjim bićem i njegovanja stvaralačkog života. Akcenat i prostor daju se agresiji i bolu koje žensko tijelo podnosi i uniformiranju koje negira tijelo osjećaja; ženinoj potrebi za slobodom i strašću; opasnostima koje vladaju u suvremenom društvu – od toga da ju preplavi osjećaj straha, slabosti, da ne ostane bez nadahnuća, živosti, duhovnosti, značenja ili kreativnosti.

“Moderna je žena zbrka aktivnosti. Pod pritiskom je da svim ljudima bude sve i sve.”

Clarissa Pinkola Estes

Predstavljanje knjige: Mačkozbornik: od Bastet do Catwoman

Paola Orlić i Suzana Marjanić

ur.  Suzana Marjanić & Rosana Ratkovčić, Hrvatska.

Dr. sc. Rosana Ratkovčić, izvanredna profesorica na Odjelu za umjetničke studije Sveučilišta Sjever u Koprivnici. Autorica dviju knjiga, niza znanstvenih i stručnih članaka i likovnih kritika. Kustosica i autorica izložbenih projekata. Bavi se istraživanjem srednjovjekovne umjetnosti i estetike, poglavito zidnog slikarstva, kao i ulogom slike u javnom prostoru. U njenom radu prevladava široki raspon interesa, od srednjovjekovne do suvremene umjetnosti, kulturne animalistike i suvremenog plesa. Dr. sc. Suzana Marjanić, znanstvena savjetnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Autorica je šest knjiga i suurednica je osam zbornika radova. Vanjska je suradnica (predavačica) Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Zadru i Odsjeka za kroatologiju na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu. Za knjigu Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas (2014) dobitnica je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA i Državne nagrade za znanost.

Potaknute idejom kulturne animalistike, koju je na našim prostorima inicirao Nikola Visković, prvi naš zooetičar, pokrenule smo objavljivanje „Mačkozbornika: od Bastet do Catwoman“ (Jesenski i Turk, KIC, 2022) s felinološkim slijedom od antropozoomorfne, mačkoglave boginje Bastet preko antropomorfne neotenijske Hello Kitty do mitske kiborginje, antropozoomorfne Catwoman. Pedeset i pet mačkočlanaka organizirano je u 10 mačkopoglavlja: MAČJIH DEVET ŽIVOTA – Suživot i zooetika, MAČAK KOD TIFFANYJA – Književne mačke, MAČAK U ČIZMAMA – Mačka od bajke do suvremene dječje književnosti, MAČJE OČI – Mačka u likovnoj umjetnosti i vizualnoj kulturi, LJUDI-MAČKE – Filmske mačke, HELLO KITTY – Mačka u popularnoj kulturi, CERIGRADSKA MAČKA – Mačka u kulturi i kulturalnim istraživanjima, MAČJI KAŠALJ – Mačkolingvistička problematika, POVUĆI MAČKA ZA REP – Mačka u etnotradiciji i Mačji post scriptum.

FoAM „Anarhiv!“ (Belgija/Hrvatska/Australija)

FoAM je transdisciplinarna mreža koja djeluje na području umjetnosti, znanosti, prirode i svakodnevnog života, sa studijima u Bruxellesu, Amsterdamu, Tallinnu, Falmouthu i Vadedijima. Maja Kuzmanović i Nik Gaffney su suosnivači i upravitelji FoAMa. Vođeni FoAM-ovim motom grow your own worlds (uzgajaj vlastite svjetove), njihov trenutni rad istražuje paralelne sadašnjosti i alternativne budućnosti, u imerzivnim medijima, participativnim procesima i eksperimentalnim publikacijama.

FoAM predstavlja predavanje-performans koji posjetitelje vodi kroz njihovu Anarhivu. U nizu eksperimentalnih publikacija, Anarhiva povezuje ključna umjetnička djela, priče i ljude uključene u FoAM, laboratorij za spekulativne kulture. U neformalnoj atmosferi umjetničkog salona, moći ćete vidjeti, čuti i kušati izbor anarhiviranih materijala, odabranih posebno za PUF.

Neizvjesna vremena zahtijevaju maštu kao i utjehu, protuotrove za nihilizam, pohlepu i ravnodušnost. Traže primjere koji pokazuju kako bi stvari mogle biti drugačije. Kroz riječi, zvukove, slike, mirise, igre i instrumente, Anarhiv ih prikuplja iz cijele FoAM-ove mreže. Načine za istraživanje mogućih budućnosti te ponovno osmišljavanje tehnologija i suživota s neljudskim bićima. Načine rada s gostoprimstvom kao ključne vještine preživljavanja i načine brige za prolazno i previđeno. Uzgajanje novih svjetova u pukotinama starog.

Izvođači: Maja Kuzmanović (Pula), Nik Gaffney

Michael Getman „Prve stvari“ (Izrael)

Michael Getman je koreograf koji živi u Tel Avivu. Ispituje i zanima ga odnos između naših tjelesnih radnji, kognitivnih reakcija, posebnog i apstraktnog, te sposobnosti da odgovorimo na stalne zahtjeve iskustva s nizom fizičkih uzbuđenja i emocija. Njegovi su radovi predstavljeni na brojnim festivalima i dvoranama, uključujući Muzej Izraela, Centar Suzanne Dellal, Nizozemski plesni festival, Teatar Nowy, Nacionalno plesno kazalište Chaillot, modnu kuću Kenzo i druge. Michael predaje na seminarima i radionicama za preddiplomske i magistarske programe u vodećim institucijama i plesnim centrima u Izraelu i inozemstvu.

Zamislite to. Svijet u kojem nema udaljenosti između njega i našeg znanja o njemu. Kako onda govoriti o tome? Možda smo ostavljeni potpuno usredotočeni na ugađanje iznutra, kao što se ugađa instrument da bi se postigla preciznost. Prve stvari fokusira se na različite aspekte izvođačevog doživljaja samog sebe u svijetu. Svaki dio polazi od jednostavne premise: jedno tijelo-jedna točka u prostoru, jedno tijelo-jedan otkucaj, jedno tijelo-jedna riječ. Postupno, gomilanje zadataka izaziva izvođača da se zadrži na postojećoj strukturi, stvarajući na kraju pukotinu u strukturi koreografije i razotkrivajući novi emocionalni i visceralni horizont.

DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta „Sampladelija u noći živih umrlika“ (Hrvatska)

Damir Bartol Indoš je performer i multimedijalni umjetnik, stvara eksperimentalne muzičke instrumente, zvučne skulpture Šahtofone i grafičke partiture. Od 1990-ih, pod imenom DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta ostvaruje niz projekata i gostovanja u zemlji i svijetu s brojnim domaćim i stranim umjetnicima i muzičarima. Tanja Vrvilo je izvedbena umjetnica, filmologinja i filmska kustosica čiji rad povezuje radikalne umjetničke prakse i obrazovanje. Autorica je i kustosica Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, međunarodnog festivala o politikama filmskog kustostva, kojegai je pokrenula 2007. u Zagrebu.

Kuća ekstremnog muzičkog kazališta autorskog dvojca Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo predstavlja treći kozmofonični performans Sampladelija u noći živih umrlika, koji reanimira Matošev mit umrlika uslojavajući i remedijalizirajući tekstove, slike i zvukove do hipertekstualnog delirija. Realiziran je u umjetničkoj suradnji s glazbenicima radikalne post-punk grupe Trobecove krušne peći, glazbenicima bivše grupe SexA i Evom Badanjek iz grupe Žen.

PUF Off: Nevergreen: nikad na zelenu granu

Participativnim performansom Nevergreen: nikad na zelenu granu odajemo počast ladonjama na Giardinima, posađenim početkom 20. stoljeća u čast carice Elizabete – Sissy. Stotinjak stabala desetljećima je pružalo najsvježije utočište u gradu usred ljetne žiže, no sada nestaju. Deset po deset, 15 po 15, 25 po 25. Bolesne su, kažu, i nema im lijeka. Izrasle su previsoko zbog gustoće nasada. Truju se otpadnim vodama ispod asfalta koji im ljeti žari korijenje. Nedostaje im vode zbog otužno malih obruča zemlje koji se sami od sebe ne šire. Uništene su neadekvatnim rezanjem grana. Istih onih ispod kojih su generacije i generacije bježale za velike odmore i neopravdane sate, kiše i zvizdane; nalazile se za druženja i večernje izlaske. S brisanjem ladonja briše se dio naše povijesti i nas samih. Pridružite nam se zato s kantama za zalijevanje (žbrufadorima) i pokažimo koliko nam je stalo do naših Giardina! 

Oriantheatre Dance Company „Nema više ptica na mojoj strani!“ (Francuska)

ORIAN – na perzijskom jeziku označava koncept nagosti, koja nije nužno povezana s tijelom i seksualnošću, već i s čistoćom, a time i s istinom.

ORIANTHEATRE – je francuska plesno-kazališna družina osnovana 2011. godine pod umjetničkim vodstvom francusko-iranskog koreografa Mehdija Farajpoura. Družina je zamišljena kao međunarodna mreža umjetnika različitih profila i iz različitih disciplina. ORIANTHEATRE je usmjeren na izgradnju novog koreografskog jezika koji je na granici vizualne, digitalne i izvedbene umjetnosti.

NEMA VIŠE PTICA NA MOJOJ STRANI! je politička plesna predstava o Granicama. Crta koja dijeli i čini stvari mojima, tvojima ili njihovima. Linija između ovdje i tamo, između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, između tebe i mene, pa čak i između mene i sebe samoga. NEMA VIŠE PTICA NA MOJOJ STRANI! govori i o “Poslu Nasilja” i o “Nasilju Posla”.

“Cijeli moj rad je o Životu i toj čudnoj iluziji osjećaja života u apsolutno iluzornom svijetu, gdje granica između stvarnog i nestvarnog gotovo i ne postoji. Indijska kultura to naziva MAYA – ekran postavljen točno ispred naših očiju na koji se projiciraju vlastite slike, zbog kojih se osjećamo živima. Moj posao je reanimirati taj ekran. Možete to nazvati Plesom, Kazalištem, Performansom ili kako god želite.” Mehdi Farajpour

MansterVille & Blackout Paradox „Propane punk show“ (Češka)

MansterVille – interaktivni je vatreni park kojeg možda poznajete i pod imenom Propane Punk Circus. Glavna značajka mu je divovski dvostruki Manster Wheel. MansterVille donosi ultimativno cirkusko iskustvo! Ono je interaktivna galerija, kao i okruženje za umjetničke performanse. Autor koncepta i pojedinačnih predmeta je Vojtěch Štulc. Za svoj projekt osmislio je i originalni umjetnički stil “Propane-punk”, koji zahvaća sve sastavnice MansterVillea: vizualne, glazbene i izvedbene.

Blackout Paradox – umjetnička kompanija koju su osnovali Michael Bartizal i Michaela Hradecka 2017. godine. Grupa se fokusira na uličnu i flow umjetnost s elementima fizičkog kazališta, plesa i akrobacije.

Naš kotač je goruća stvar

I stvara vatreni prsten

Napajan propanom i željom

Dođi i pridruži se prstenu vatre.

Propane Punk show je spektakl koji miriše na željezo i propan. U uličnom spektaklu kreatora vatrenog parka MansterVille i tvrtke Blackout Paradox vidjet ćete jedinstvene nove cirkuske discipline, posebice akrobacije na dinamičnom trapezu, paklenu vožnju gorućim kavezom te prekrasne flow arts koreografije praćene spektakularnim pirotehničkim efektima.

LaCerda „Dvoje sami zajedno: Dolorosa – Flornecia“ (Španjolska)

LaCerda je suvremena plesna kompanija koja istražuje koncepte rituala i misterije, kroz stvaranje uznemirujućih svemira povezanih s onim što je vanjsko i nepoznato. Rade na temelju iskustva, kazni i visceralnosti s ciljem dosezanja početne kvalitete Plesa, koja prethodi glagolu i konceptu. LaCerdu su osnovali 2013. godine u Barceloni María Carbonell i Edward Tamayo Ruiz. Od 2019. zajednički je vode tri latinoamerička umjetnika: Edward Tamayo, Johann Pérez Viera i Valentina Azzati.

Dvoje sami zajedno: Dolorosa – Flornecia proizlazi iz procesa tjelesnog i scenskog istraživanja LaCerde oko prakse rituala i koncepta identiteta, polazeći od korijena i biografskih događanja njenih članova. Više od dua, ovo je dvostruka izvedba koja se sastoji od dva sola, dva lika koji su dio LaCerdinog umjetničkog svemira. U tom smislu, projekt ima za cilj ponuditi retrospektivni diptih kompanije te dublje zaći u tematska i metodološka pitanja koja se provlače kroz njezin rad i putanju. Flornecia je solo koju izvodi Edward Tamayo i koji proizlazi iz nestanka njegova brata u Kolumbiji. Dolorosa, koju je kreirao i izvodi Johann Perez, rođena je iz radoznalih pogleda koje su izazvale njegove “mariqueas” kad je bio dijete u Venezueli.

Via Negativa „Extima: plodna zemlja“ (Slovenija)

Via Negativa je platforma za istraživanje, razvoj i produkciju suvremenih izvedbenih umjetnosti. Fokusirani smo na osmišljavanje i istraživanje različitih izvedbenih strategija, s naglaskom na etiku i živost izvedbenih praksi, postupaka i žanrova. Naše stvaralačko polje svedeno je na osnovne scenske elemente (via negativa) i usmjereno na odnos izvođača i gledatelja (između prikazanog i viđenog), te na pitanje stvarnog u tom odnosu. Bavimo se tim odnosom kao složenim protokom gledišta, očekivanja, prosudbi, zaključaka, stereotipa, zabluda, predrasuda, tolerancije ili netolerancije, te znanja ili nedostatka istih. Sve to izaziva različite emocionalne, racionalne ili iracionalne reakcije.

Utemeljena na istraživanju bliskog odnosa između logike civilizacije i okoliša, predstava se bavi nerazmjernim utjecajem ekološke degradacije na žene, s posebnim fokusom na ekološku i rodnu nepravdu. Plodno tlo prvi je dio četverogodišnjeg projekta pod zajedničkim nazivom EXTIMA. U njemu Olja Grubić (Pula) istražuje eksternalizaciju intimnog kao osnovnu gestu umjetnice s jedne strane, dok s druge strane otvara kompleksan odnos privatnog i javnog, osobnog i društvenog.