HOTEL S PET ZVJEZDICA, INDUSTRIJA, STABLA, ŽIVOTINJE, STRAUSS ILI METALLICA?
Piše: Augusta Benčić Ivančin
Vratila sam se iz svoje četvrte posjete Švicarskoj.
„Skoro pa savršeno“ – kaže stih jedne pjesme. Njima jedino more fali, drugo sve imaju, a imaju i zamjenu za more – jezera, rijeke, vodopade, potočiće… zemlja obiluje vodom i posebna je draž sunčanje, plivanje, surfanje ili vozikanje gliserom i jahtom s pogledom na gorostasne planine i snježne vrhove. Na suncu je vruće, u hladu ledeno, nema one nesnosne vlage koja ti se neumoljivo lijepi za kožu i koju ni tri tuširanja dnevno ne mogu otjerati. Ali more ima toliko puno više prednosti i blagodati za ljude da im to, ipak, ostaje kao minus, „SKORO pa savršeno“.
Ono što je zanimljivije je naći se na tromeđi, stajati istovremeno na tlu tri najmoćnije europske države – Švicarske, Njemačke i Francuske. Mi se svi na Balkanu volimo, ali nema te „win-win-win“ situacije zbog koje bismo pristali na kompromise s najbližim susjedima. Mi se radije držimo one „neka susjedu crkne krava“. Iako je u Švicarskoj trava zelenija, odnosno pokošenija, Francuzi su se rado s njima dogovorili oko izgradnje zajedničke zračne luke, što je, zapravo, genijalan plan.
Postoje razne debate o Švicarskoj, od toga da su ratni profiteri koji nikada nisu ratovali, do toga da su uređena država i miroljubiv narod koji nikoga ne maltretira i ne brine tuđe brige pa mnogi imućni i slavni ljudi „bježe“ u tu zemlju. Kako bilo, Švicarci su pametni, hoće im se i može im se, a tko želi isto tako može slobodno slijediti njihov primjer i promijeniti svoj sklop u naciji.
Hoteli s pet zvjezdica u dubokim, očuvanim šumama, starim dvorcima, restorani sa zvjezdicama među više stotina godina starim kućicama, krave i ovce na nepreglednim, urednim pašnjacima među zgradama, industrija, turizam, hard rock koncerti ili opere? Sve može. Uopće se nije potrebno opredjeljivati ili birati, u Švicarskoj to sve živi i opstaje u savršenom skladu. Ulice bez smeća? Može i to.
Švicarci će, bez razmišljanja, odgovoriti da je i njihova vlada korumpirana. Korupcija postoji svugdje gdje je prisutan čovjek, čovjek, jednostavno, s*ebe sve što dotakne, ali tako smo, vjerojatno s razlogom, načinjeni. Da bude „skoro pa savršeno“. Ipak, moguć je skladan suživot političara i puka, moguće je živjeti dobro i s korumpiranom vladom, sve je moguće ako polaziš od sebe. Moguće je ako brineš svoje, a ne tuđe brige, ako kosiš i uređuješ svoju okućnicu, ako recikliraš i čuvaš prirodu oko sebe uvijek i svugdje.
Jednom smo putovali automobilom u Švicarsku. Na granici smo stali kupiti vinjetu. Račun (ili papirić od žvake, ne sjećam se više) automatski je poletio kroz prozor, a onda je osoba zastala, otvorila vrata i pokupila papirić jer „Jebote, u Švicarskoj smo.“
„Jebote, u Švicarskoj smo“ je odgovor na sva pitanja. Zašto tuđu zemlju poštujemo više nego svoju? Iz istog razloga onaj Nijemac, Čeh i Poljak (mislim da Švicarac ipak ne) baca smeće u našu prirodu, zbog „Jebote, u Švicarskoj smo“ stava u našim glavama. Ipak, kažu, „Švicarci su hladni“, nama je draže imati tople susjede s kojima smo na pasmater, toplu obitelj koja se međusobno poubija oko komadića zemlje i tople prijatelje s kojima se ne stignemo družiti jer moramo raditi tri posla da si priuštimo barem donekle normalan život.
Kažu da je i Kina „skoro pa savršena“. Divno uređena država, čista i posložena, samo jebiga, diktatura… skoro, skoro pa savršeno.
Nama treba represija da bismo funkcionirali. Rado ćemo ponavljati onu da „djetetu treba red, granice i dosljednost“, ali istina je, zapravo, da čovjeku to treba uvijek i da čovjek, bez toga, postaje prljava, divlja životinja. A kada prljave, divlje životinje vode državu, sjede u parlamentu i kroje život ostalim prljavim, divljim životinjama onda imamo situaciju kakva je trenutno na cijelom Balkanu. Teško je prihvatiti da se ništa neće promijeniti za naših života jer mi smo prijave, divlje, SEBIČNE životinje, ali dok ne promijenimo sebe i ne naučimo našu djecu bolje nemamo boljeg izbora od onog između dva zla.
Hrvatska može i bit će savršena kad ova mlada demokracija stasa, sazre i mudro počne raspolagati svojim bogatstvom. Neću doživjeti, ali vidim to živo u svojim snovima.
(PS / A.B.I.)