8. dan Sajma knjige u Puli

Foto: Petra Tadić

Najsrčaniji pljesak u sajamskoj povijesti za veliku Daciu Maraini

„Godine 1950. i 1960. prošle su u eksploziji kulture i književnosti. Bile su to godine u kojima je prekinuta duga tradicija fašizma i cenzure u Italiji kada su bile nepoželjne i Kafkine knjige, i djela Dostojevskog, a kojima se tada ponovno otvara prostor. Pojavili su se mnogi važni pisci – Elsa Morante, Alberto Moravia, Pier Paolo Pasolini, Giorgio Bassani, Italo Calvino, Leonardo Sciascia, Carlo Emilio Gadda… Sretna sam što sam upoznala i živjela s najvećim književnicima i pjesnicima“, kazala je legenda talijanske i europske kulturne, književne i intelektualne scene Dacia Maraini na Doručku s autorom u petak, 5. prosinca, osmog dana 31. S(a)njma knjige u Istri, a kojeg je vodio Aljoša Pužar. Osim po idejama slobode i nonkonformizma, koje Dacia Maraini cijeli svoj život zastupa, kao i njenoj jednostavnosti, ljudskosti i poetici pripovijedanja, ovaj, inače drugi dolazak velike autorice na pulski Sa(n)jam ostat će zapamćen i po snažnim emocijama publike koja joj je u znak zahvalnosti uputila najduži i najsrčaniji pljesak u sajamskoj povijesti.

„Kažu da se zaljubljujemo u one ljude koji znaju dobro raditi ono što volimo“, kazala je Dacia Maraini na pitanje o svom odnosu s Albertom Moraviom u kojeg je bila snažno zaljubljena, a bili su životni partneri više od 20 godina, i dodala da je Moravia bio divan književnik, s iznimnim  talentom za pripovijedanje, nije htio podučavati, volio je slušati, a interesirao ga je i feminizam. „Bilo je to vrijeme velike euforije i kreativnosti a sada živimo u vremenu regresije“, zaključila je Maraini. Umjetnica koja predstavlja i jedan od najsnažnijih europskih glasova feminističkog pokreta, Dacia Maraini govorila je o osnivanju svog Teatra Maddalena kojim su upravljale i u kojem su stvarale žene, i ukazala na njegovu važnost u davanju glasa ženama na pozornici i ženskim likovima, a bio je to prostor u kojem se kroz kazališnu umjetnost ukazivalo na nepravde koje su žene trpjele kroz stoljeća. „Teatar je simboličan. Teatar je direktno povezan s čovjekom, kroz njega se propitujemo o tajnama života, smrti i božanstvu, za razliku od romana koji je više vezan uz društvo“, kazala je, između ostalog, Dacia Marini.

U Histrokozmosovom  programu Kap u kamenu predstavljena je knjiga Milivoja Zenića: „Stari Šibenik: kalama, skalama i butama“ (AGM). Sudionici Zdenka Bilušić, Kruno Lokotar i voditelj Emir Imamović Pirke govorili su o lučonoši kulturnog života Šibenika i  beskrajno skromnom čovjeku Milivoju Zeniću, legendarnom knjižničaru koji je najzaslužniji za to što je Šibenik 2005. dobio novu knjižnicu, najmoderniju u Hrvatskoj. Program je pratio vinar Filip Baraka (Vinarija Baraka), a šibenski vinar Juraj Sladić (Vinarija Testament) predstavio se u poslijepodnevnoj Sagi o vinu uz sommeliere Hrvatskog sommelier kluba i sjajnog voditelja Jana Franjula.

Pula ima važno mjesto u životu Gorana Vojnovića, a brojna je  publika pratila i predstavljanje njegove knjige eseja „Skupljač strahova“ (Telegram) u programima Nemiri i Ljubljana bere. „’Skupljač strahova’ je kao produljeni esejistički roman. Svi romani Gorana Vojnovića nastali su iz njegovih življenih iskustava, tu su podneblja i kvartovi njegova odrastanja, a ovu knjigu vidim kao meta roman, u kojem se objašnjava što je Goran htio reći u svojim do sada napisanim romanima“, kazao je Aljoša Pužar. Izdvojio je moćnu uvodnu Vojnovićevu priču o njegovom pradjedu Leonu Obleščuku koji je iz Galicije s pet godina došao u Bosnu, a koju je autor prije deset godina uzeo kao temu za apsurdnu priču, a danas se pokazala kao realnost, kao i esej o Edvardu Kocbeku, velikom pjesniku i piscu, esejistu i političkom aktivistu koji se nije uklapao ni u kakav narativ. Vojnović je esej otvorio pitanjem zašto je netko imao potrebu da obuče spomenik, nakon što je netko na Kocbekovu bistu u Ljubljani stavio kapu i šal, te o toj priči kazao: „Svatko tko danas piše, sebe bi htio prepoznati u Kocbeku, i biti u poziciji da ne bude ni na čijoj strani“, te nastavio: „Oni na čijoj si strani nisu bezgrešni. Često su stvari kompleksne i nije lako povući crtu, a zadatak literature je da tu nejasnost propituje, a pogotovo danas kada gotovo nema pitanja nego postoje samo odgovori, koji su sve kraći, postaju gotovo parole“.

„Povjesničari neprestano otkrivaju nove stvari, otkrivaju se novi pogledi. Ako mi ne dozvolimo da netko mijenja povijest, to ne znači da je ona nepromjenjiva. To polje je za literaturu je fenomenalno. Stalno se mogu pričati priče o svemu onome o čemu se mislilo da je već sve ispričano. I kada pišem eseje isto izmišljam, pričam priču. To je moj pogled. Svatko ima pravo na svoj pogled, a moramo dopustiti i shvatiti da to nije jedini pogled“, kazao je Vojnović.

U program Slavenski đardin stigao je poljski pisac, prevoditelj, kazališni redatelj , vrstan poznavatelj Samuela Becketta, Antoni Libera, a predstavljen je njegov roman „Madame“ (Fraktura). Prevoditelj romana Dalibor Blažina kazao je da je ovaj roman, pripada vrlo visokoj literarnoj kulturi, u Poljskoj je  iznimno popularan, prodan je u gotovo 200 tisuća primjeraka, a doživio je već pet izdanja. „Ulazak Antoni Libere u književnost počinje sa Samuleom Beckettom, „Madame“ je veliki roman povezan s Beckettom, iako s njim nema veze, a između Becketta i „Madame“ stoji golema prevodilačka djelatnost, kazao je Dalibor Blažina. Ivana Peruško, moderatorica i kreatorica programa, istaknula da je „Madame“ nevjerojatno vješto napisan roman, vrlo pitko štivo, ali istodobno i prava riznica svjetske književnosti, kao i parodija na priču o formiranju ličnosti. „Riječ je o romanu odrastanja, bildungsromanu koji uporište ima u njemačkoj i engleskoj književnoj tradiciji. To nije moj roman, to je roman mog pripovjedača. U tom smislu moj pripovjedač je na početku mlad čovjek na koji ide u gimnaziju, a tek se na kraju uspostavi da je cijeli tekst roman koji on namjerava objaviti u emigraciji. To nije slučajno. To je unaprijed donijeta odluka da pripovjedač napiše roman, a na kraju čitatelj ima puno pravo postaviti važno pitanje: Je li se išta od toga što je u tom romanu napisano zapravo dogodilo? Je li to istina ili laž? Vi mog pripovjedača možete smatrati postmodernistom, a ja sebe ne smatram postmodernistom, kazao je Libera.

Crveni salon bio je pun i na predstavljanju knjige „Miccia corta“  (Milieu) Sergia Segia, rođenog u Puli 1955., koji je u ranom djetinjstvu preselio u Milano. Pisac, publicist, istraživač, aktivist, koji se danas zalaže za globalna prava, kao i poboljšanje zatvorskih uvjeta i ljudska prava uopće, a u mladosti je bio član ultra lijeve organizacije Prima Linea te je zbog svojih aktivnosti dvadeset godina proveo u zatvoru. Susret je u programu Nemiri vodio Andrea Matošević, a prevoditeljica je bila Marian Barbić Poropat.

„Više sam puta dolazio u Pulu, a tek ovaj put vratio sam se kao Puležan i zbog toga me preplavljuju posebni osjećaji. Zbog toga želim posebno zahvaliti Magdaleni Vodopija, direktorici Sajma i cijeloj sajamskoj ekipi – oni rade jako važan posao u području kulture, što je danas, kada u svijetu vlada puno mržnje i oružja, posebno važno“, kazao je u uvodu susreta Sergio Segio, koji se na kraju jednosatnog susreta predstavio i kao pjesnik. Između toga, vrlo je analitično govorio o osobnim, obiteljskim, društvenim, povijesnim i političkim nemirima koji su oblikovali njegov život i čiji je akter i svjedok bio, a posebno o „olovnim godinama“ u Italiji, turbulentnim vremenima između kraja 1960-ih i prve polovice 1970.-ih obilježena društvenim pokretima, prosvjedima, ideološki raznorodnim nasiljem, lijevim i desnim radikalizmom i državnom represijom.

„Kao 15-godišnjak sam u Milanu bio pod suzavcima i udarcima pendreka, i to su također razlozi koji su me doveli do izbora oružane borbe za koju danas mogu reći da je bio kontraproduktivan“, kazao je između ostalog Sergio Segio i naglasio da je u današnjem svijetu na snazi distopija stvarnosti. „Sadašnjost je tmurna, ali nije moguće zatvoriti oči. Potrebno je pronositi kulturu i baviti se istraživanjima pogotovo na to poticati mlade kako bi se ova današnja mašinerija zauvijek zaustavila.“

Program u subotu, 6. prosinca, devetog dana 31. Sajma počinje u 11 sati kada je Kavani Mozart gost Doručka s autorom Sergio Segio, a voditelj Aljoša Pužar. U 12.30 na istom mjestu u programu Histrokozmosa – Kap u kamenu bit će predstavljene važne institucije šibenske scene kroz Tvrđavu kulture, Fališ, Škure i Kolektiv 4B. Sudjeluju Gorana Barišić Bačelić, Branko Sekulić, Olja Runjić, i Hrvoje Jelković, voditelj je Emir Imamović Pirke a svoja će vina predstaviti vinar Juraj Sladić (Vinarija Testament). U 17 sati u Crvenom salonu tema Histrokozmosovog programa Vita, vita je 20 godina leksikografije u Istri, a sudjeluju: Bruno Kragić, Robert Matijašić, Igor Duda, Maurizio Levak i Josip Šiklić, a moderator je Aljoša Pužar. U 18 sati na istom mjestu u programu Gradovi u tijeku gostuje Dragan Markovina s knjigom „Programirani zaborav: Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja“ (Biblioteka XX vek), a uz autora sudjeluju Nataša Govedarica i Emir Imamović Pirke. U 19 sati u programu Nemiri bit će predstavljen novi roman Ivane Šojat „Sanjao sam snijeg“ (Naklada Ljevak), a uz autoricu sudjeluju Nenad Rizvanović i Ivana Peruško. Sveti Nikola dolazi na Sajam od 17 do 19.30 sati, a u 19 sati u Centralnoj dvorani na Libriću na Sajmu počinje Priča za laku noć s Bakom Librić. U 20 sati u Crvenom salonu počinje Razgovor iza zavjese, a bit će predstavljena knjiga Dejana Aćimovića: „Ratko Rudić. dogodio se: istinita životna priča“ (Da Film), gost je Ratko Rudić, a voditelj Emir Imamović Pirke.

(PS)