VELIKO SRCE JOŠ VEĆIH LJUDI
Piše: Sonja Sabol
Jedna obitelj, dvije princeze. Obitelj koja čini jedinstvo u svijetu beznađa, srčanost, hrabrost i dobrota su vrline koje ih krase. Ispred te obitelji, moje biće se osjeća suviše malenim, poniznim.
Prije skoro dvije godine kada sam otvorila drugi obrt za čuvanje djece SRCE u Zagrebu, obitelj Kojić mi je kupila klimu. Klima nije nešto što košta par sto kuna, već par tisuća kuna…Znajući da smo tek otvorili obrt, to je bio njihov način zahvalnosti što sam njihove djevojčice zajedno sa još par djece odvela u Pulu na izlet.
Sat vremena nakon posla zvali su me da siđem ispred SRCA, pod izlikom da je Marina nešto zaboravila pa su se usput vratili. Kada sam sišla dočekalo me pravo iznenađenje, nisam mogla vjerovati da su to učinili. Suze su mi krenule isti čas, nisam tip osobe koju može bilo tko i bilo što rasplakati ali nečija dobrota ili patnja mogu.
Marina je jedna od rijetke djece koja raspoznaje čovjekovu emociju. Odgojena je vrlo lijepo kao i njezina mlađa sestra. Obje su itekako poslušne, kod njih se zaista vidi pravi odgoj djeteta. Marina danas puni 6 godina, iduće godine odlazi u školu a ja znam da je pred njom toliko toga… Nju zaista čekaju predivne stvari.
Ne pokazujem tugu pred nikime, ne volim da itko vidi moje lice kako ga opija tuga, želim uvijek ostaviti dojam svijetlog primjera i uzora, no Marina je u nekim trenucima osjetila da sam tužna. Vidjela je na neki vrlo promućuran način. Sjećam se kada me jednom direktno pitala ”Teta Sonja ,zašto si tužna?” Samo sam se blago osmjehnula i rekla ,,Mah nije ništa, nešto razmišljam.”
Ponekad u najvećem ludilu, kaosu, djeca nas umire. Blago, nevino dođu do nas i samo nas gledaju, prava terapija nakon svih problema. Njezina obitelj je veoma radišna, bore se iz dana u dan i nisu od ljudi koji olako posustanu. Kada vidim koliko se Daliborka, mama od Marine trudi oko nje i Lene u svemu, mogu samo reći BRAVO ! Kad god je bio neki događaj, rođendan, ona se potrudila da Marina i Lena budu spremne u svakom smislu.
Marina, sada si još uvijek malena no znam kako tebe čeka pravi put, jedan koji ti je zacrtan među zvijezdama. Vjeruj u svoje snove i samo ih prati, ukoliko zapne tu su mama i tata, sestra koja će te poticati, te baka i djed koji će navijati za tebe. Nikada nemoj da ti itko razbije snove, budi jača od toga! Snovi se zaista ostvaruju ako vjeruješ u njih.
Kao vječni zanesenjak koji vjeruje u svemir, snove, magiju i ljudska srca, znam da je svačiji put već zapisan jer ni jedna borba nikada nije uzaludna. Zbog obitelji Kojić, nastavila sam vjerovati da gdje god krenem postoje veliki ljudi još većih srca.
Marina je i lice SRCA, no ona zapravo ne zna zašto sam baš nju odabrala. Ima nešto u njenim očima, duhu i srcu, podsjeća me na nekoga tko više nije sa mnom. To je moj otac, horoskopska ribica baš poput nje. Kada voda prelije svoju dobrotu po nečijoj zemlji, osunča ju zrak i tako ponekad nastane vatra. Vatrena srca su rijetka no Marina jedna od onih koji ga imaju.
Neka ti svaki rođendan bude divan kao što si ti. Znaj kada narasteš, postati ćeš sve što god budeš željela. Gledat ću te iz daljine i znati da sam još jednom pogodila nečiji put.
Dušku i Daliborki želim snagu, ljubav, sreću i radost, kako bi još više objedinili svoj dom koji je ionako prepun dobrote upravo zbog njih! U svijetu koji piše priče, Vi ste napisali priču dobrote. Hvala Vam.
,,Sanjaj i ne posustaj jer iza svih težih puteva, san postane stvarnost. Budi zvijezda svojeg duha, srce svoje dobrote. Budi vesela i radosna, smij se uvijek iznova i iznova, smij se životu zauvijek. Sreća prati hrabre, no ti imaš ono što većina nema. Ljepotu i dobrotu djeteta koje će izrasti u prelijepu djevojku. Gdje god bila ja, gdje god bila ti, znaj misliti ću na tebe. Uvijek sam te čuvala i uvijek budem pa makar u daljini svojim duhom lava.”
