DRAGE DAME
Piše: Sonja Sabol
Svim ženama i djevojkama želim čestitati međunarodni dan žena koji se obilježava svake godine 8.ožujka. Drage moje dame, prije svega želim vam reći da nikada ne posustajete u svojim snovima. Neka ni jedna baraba ne okrzne vaš smjer, slomi duh i tako ubije nježnost koju nosite u sebi.
Biti žena je zaista dar od Boga. Svaka od nas je drugačija no opet krasi nas ta posebnost što smo odabrane da budemo majke, kćeri, sestre i bake. Bog nam je nekako u nasljeđu ovozemaljskog života ostavio odabir. Uvijek možemo birati sreću, radost i zadovoljstvo s kime god poželimo.
Sve emocije koje su satkane u ženi čine ju veličanstvenom. Njen duh, karizma i energija su ono što ostavlja druge bez daha. Žene su suočene s mnogo toga, iako su postale neovisne, emancipirane one su u konačnici i dalje stigmatizirane zbog svoje snage.
Filozofija života je jasna, žena 9 mjeseci nosi bebu u utrobi svoga tijela. Ona se odriče sebe na način da već usvaja ljubav kroz svoju abdomenu. Sve ono što se na tijelu promjeni postane dio nje, njezina sjećanja. Strije, debljina, raspucala maternica, bolovi, šivanje… Sve je to dio nje. Ona je sveti gral, zbog toga imam izuzetnu potrebu da naglasim kako je žena moćni imperij stvaranja.
Ženino pravo glasa i njezin stav se mora poštivati. Emocije žene su poput vala… Ukoliko muškarac uzburka more njenih misli, on uznemiri ocean njena srca, koje onda u njoj ostane zatvorena školjka gdje se nalazi savršen biser.Zbog toga žene treba znati analizirati jer najveća kardinalna greška muškarca jest kada podcijeni vrijednost njena karaktera.
Uzeti nekome emocije, povrijediti dušu je gore nego kada more uzburkano traži svoj mir poslije zalaska sunca. Žena pati, ona je grana koja se tokom borbe za vlastitu nadmoć slomi, ostane krhka i bespomoćna .
Tiho se utapa, nečujno struga po zidovima s crvenim noktima, baca bočicu parfema koja ju podsjeća na njega, ne bi li potisnula osjećaj koji gaji prema stvoru koji ju je slomio.
Uvijek sam na strani žene jer neovisno o greškama one su slabiji spol, iako znaju biti svojeglave kao mazge to im je nekako i svojstveno. Žene vole cvijeće, ptice, zvuk tišine, romantiku, ima i onih čudesnih koje su potpuno drugačije ali svaka je na svoj način remek djelo od Boga.
Borbeni duh za prevlast u ovom beskrupuloznom svijetu je pokazatelj kako je žena postala strah i trepet za muškarca, no ipak vjerujem da će doći vrijeme kada će se podjela muško ženskih odnosa vratiti na tvorničke postavke. Sada je to borba za odabir vlasti, žene su postale nadmoćne i kao takve mogu koegzistirati same.
Neka probudimo vrijeme poštivanja, mira i obzirnosti u odnosima. Bez obzira na vrijeme ženu se mora uvijek cijeniti i vrednovati jer ipak, ona je biće istinske ljepote stvaranja.
Gdje je poštovanje uzeto sa stola, posute mrvice koje ostaju da bi se skupile s čežnjom, vrijeme je za odlazak. Onda kada je sve drugo važnije od ženine bolesti, patnje, krvi, suza, problema, financija, tada žena gradi nesalomljivi karakter, onda postaje jača nego ikada.
Sa ženom treba znati kako.Svaka je zaseban cvijet u rajskom vrtu koji pupa za određenog muškarca.
Budite snažne, ponosne, hrabre i neustrašive. Bez predrasuda za žene, da se stavi pečat koji označava nitkova kada obezvrijedi ženinu dušu. Možete puno toga, nemojte strahovati jer prozor samo čeka da bude otvoren. Vječni let za neke ptice je jedini put ka svijetlosti.
Svim majkama koje su se borile za sebe i djecu, suočile s problemima u braku, nasilju, svemu onome o čemu se šuti i strahuje od srama, imam potrebu da kažem -NISTE SAME. Bog sve vidi, karma dođe po svoje a nekada se i netko rodi da piše o svemu tome.
,,Ustanite za sebe, vaše misli su bitne, vaše postojanje je važno. Zbog vas su rođena djeca i zbog vas živimo.”