NESHVAĆANJE SVOJE KOEGZISTENCIJE
Piše: Sonja Sabol
Gadi mi se činjenica da ljudi uopće ne poznaju sebe, svoju ličnost, ono izvorno što jesu. Većina njih ne vidi kako se ponašaju prema drugima, ne vide suludu činjenicu kako ispadaju notorni kreteni.
Evidentno je kako sve više ljudi koji imaju određene godine (35+) razmišljaju poput djeteta.
Zgrožena sam s tolikom količinom neozbiljnosti koja vlada među ljudima. Prva sam koja zagovaram tvrdnju da život treba živjeti, no to znači da čovjek treba biti dovoljno zreo i odrastao kako bi mogao shvatiti što i kako se treba ponašati u skladu sa svojim godinama.
Također mi je vrlo neprijatno kada sam okružena ljudima koji uopće ne razmišljaju o posljedicama, sve im je high life i ne razumiju druge ljude oko sebe. Meni nije normalno da muškarci koji imaju 35 ili 40 godina, solo su a pritom vise po društvenim mrežama i putem istih zavode cure. Kada to vidim znam da je tip potencijalni problem. Ne možeš mi reći da si normalan kada su te stigle neke godine, a ono ni kučeta ni mačeta.
Nisam zagovornik braka jer smatram da institucija nije važna u toj mjeri da određuje nečiju ljubav, uvijek radije biram stranu partnerstva jer vjerujem da dvoje ljudi nisu zakon čija ljubav mora biti opravdana pred sucem, Bogom i ljudima. Međutim nećemo se lagati, negdje sudbina spoji ljude malo kasnije, neki ne znaju što žele i kasnije sazrijevaju, dok su drugi problem sami sebi i kao takvi ostaju dugo sami i nikada se ne skrase. Niti jedan partner im ne valja, ništa ih ne zadovoljava.
Problem nikada nije u drugima već u nama. Inhibicija je čudo jer u nezrelim ljudima, onima koji ne vide pravu sliku sebe postaje sve oprečno tj. zavlada konzekvencija dok integriteta nema ni u nastanku. Kako bi ovladali i dominirali svojim vlastitim bićem, prvotno moramo u potpunosti biti svjesni sebe.
Dokle god se osoba zavarava da je netko i nešto, nema jasnu sliku o sebi, ne shvaća što stvara oko sebe, ona nema niti malo digniteta. Common sense (zdrav razum) je bitan za cjeloviti proces kako bi čovjek spoznao svoju istinu. Sebe!
Kada stanem pred ogledalo vidim rane, ožiljke, krv, suze i znoj. Isto tako vidim što sam postala, kroz različite segmente života gdje sam se suočavala s razno raznim pitanjima i pod pitanjima o vlastitu bitku. Svjesna sam sebe, prije svega svojih mana a tek onda vrlina i kao takva ja sam ovladala svojim bićem!
Credo ut intelligam(lat.) vjerujem da bih spoznao. Vjera dovodi duh do rastanka ega s dušom. Kao osnovna teološka dogma ovo je njezin princip mišljenja. Međutim samu formulaciju dao je Anselmo u svojem djelu Proslogion gdje je istaknuo ”Ne tražim spoznaju da bih vjerovao, nego vjerujem da bih spoznao.” Što znači da bi uvidjeli prvo moramo znati raspoznati što činimo krivo, kako doživljavamo sebe i zašto naš ego upravlja nama.
Izvorno sve se nalazi u nama, u podsvijesti, prošlosti našeg bivstva, prvog dodira majke i susreta s ocem, naše djetinjstvo gdje su potisnute sve emocije tijekom odrastanja. Zbog toga je važan susret s našim demonima.
Ovladala sam prvo svojim strahovima kako bi se susrela sa svojom hrabrošću. Spontanost je moja vrlina, ekstrovertna sam, no s druge strane sklona sam promjenama što nije dobro. Prije ću dobiti emocionalni slom od dosade s neadekvatnim partnerom nego što ću prigrliti njegovo biće u potpunosti.
Jer vrijeme me naučilo da nemam vremena. Moje najdublje emocije dijelim samo sa sobom. Kada nešto prekinem, nemam milosti jer dajem sve od sebe. Znam svoje mane od osmijeha do promjene bijesa. Samoživost, nervoza, s druge strane toplina, vrtlog emocija, želja da svima oko mene bude savršeno iako meni nije. Jer na kraju dana bez obzira na sve moje nesigurnosti, loše navike, odluke, ponašanje ne dozvoljavam da netko pati zbog mene. Pasivno agresivna ali ne i posesivna, pretjerana želja za slobodom dok ljubomora u meni ne postoji.
Bezobzirnost nikada no brutalna istina koja graniči s bezobraznošću itekako. Empatija uvijek, hladnoća nikada. Ravnodušnost, ignoriranje, stav i karakter! Jezik mudrosti i tišine kada treba, no kada vidim da je netko odlučan u namjeri da mi učini zlo tada moje granice ne postoje. Napadam onako kako znam, direktno i glasno. Bez obzira na vrijeme, mjesto i ljude.
Biti čovjek koji poznaje svoju ličnost je veoma važno jer život donosi sudar titana, nepovoljno vrijeme, neprilike i mnogo drugačijih ljudi. Svi ti susreti s ljudima nam donose pregršt spoznaja o sebi, a da bi spoznali moramo vjerovati da postoji drugačije!