SVIJET NA PAPIRU
Piše: Sonja Sabol
Stvaranje svijeta na papiru. Nekoć nezamisliva stvar ali ipak, danas vrlo realna. Opušak cigarete davno ostavljen u pepeljari. Brinemo li hoćemo li izgorjeti? Izgorjeli smo u plamenu koji smo sami stvorili. Piromani su samo jedna bajka, koja će ostati tek zapisana u vremenu Korone.
Nikoga nije briga, jer zbog koga, radi koga da brine ovaj tmurni i ukaljan svijet? Ponekad brinu jedino oni koji znaju kako je to kada izgubiš život na rukama. Bolje i sam negoli s bilo kime. Bolje onda kada znaš da želiš i hoćeš. Nedostaje nam agatologija…
Besane noći pune nemira, u venama kola bijes, tuga i pocijepanost svih naših misli. Svijet nije uvijek lijep, ali nije svijet kriv, krivi smo mi. Samo mi. Isti oni koji odlaze na počinak, ujutro se bude za posao, polaze u školu, na fakultete… Što ti je život nego lakrdija u kojoj se smiješ i plačeš.
Ljubavi prave i loše, toksične i posesivne, mirne i duboke. Svijet je to na papiru koji piše čudne priče. Ponekad se dogodi to jedno čudo koje svi čekamo, ponekad ta olovka zapiše nešto dobro, drugačije i ljepše. Jer što je želja kada srce sniva? Samo jedna iskra koja čeka da se stopi sa zvijezdama i pokrene afirmaciju našeg uma i tijela u skladu sa životom.
Nekad se na tom papiru ispisuju važne stvari, papir je nastao od drveta kojeg je stvorio kreator. Taj kreator je Bog. Autoritet rođenja i smrti, vladavine, življenja, udaraca i problema. Jedino on odlučuje kada je pravi čas za sve dobro pa i loše. Ljudi su ipak samo nalivpero koje ispušta tintu.
Samo kreator može ispisati našu sudbinu u potpunosti, na poleđini, nevidljivo ali srcu osjetljivo. Linija života koja je dokaz nekih određenih stvari koje će nam se dogoditi u životu. Jedino oni koji boluju od agnozije nisu spremni vidjeti.
Crno i bijelo kao kesa, zlatno kao para puna vreća. Ima tih ulica na svijetu gdje se spoje tama i svjetlost, pakao i raj, ljudskost i neljudskost. Postoje gradovi koji imaju miris vlastite daljine, more koje čeka i ozdravlja. Svijet na papiru je trilogija naše strasti, a onaj koji zna što je strast zna sve.
Srce ništa ne ostavlja nedovršeno, pa čak i one grube riječi, one zadnje momente, želje koje su ostale potisnute. Srce ne zaboravlja baš kao ni Bog. Svijet na papiru pišu veoma inteligentni ali zli ljudi koji žele da svijet bude samo trag u sjećanju.
Svijet nikada neće ostati samo trag jer svijet je mjesto života, prvo i posljednje utočište našeg doma- duše. Neizbježno je proći kroz taj papir, ali kad smo već ovdje na svijetu, možemo ga galantno i poderati.
Mi smo bića a ne činovnici nečije vladavine, mi nismo to što nam govore, u ovo što nas pretvaraju, mi smo mnogo više ali za to više potrebno je zaviriti u srce. Nije svijet na papiru već papiri u svijetu i drugačije nije i ne može. Svijet je naprosto veličanstven.