IMA SVEGA ALI LJUBAVI NEMA
Piše: Sonja Sabol
Nitko nema potrebu da se veže a kamoli da nekoga voli. Potreba nije ljubav, potreba je poput poriva, osjećanje trenutka u kojem nešto podijelimo s nekim.
Osobe su amoralne što znači da usprkos mržnji koja je zapravo strast, ljudi su postali ravnodušni prema svemu. Nema zanosa, nema ushićenja, nema ničeg.
Samo potreba i odrada. Ima svega ali jedino čega nema je ljubav. Kada nema novca nema ni ljubavi, kada nema zdravlja nema ni ljubavi. Nitko ne želi one dijelove koji su teški, napaćeni i bolni.
Zašto da čovjek trpi ako ima sve na pladnju, slobodu kao ultimativni cilj. Sloboda koja razara. Sloboda u kojoj ima svega ali ljubavi nema.
Rekla bih kauzalni neksus koji je zapravo uzročna posljedica dviju pojava. Sloboda(Sodoma) i Gomora. Ovo je sve samo ne sloboda, ovo je zastrašujuće vrijeme u kojem nema milosti, dok je sloboda tek paravan za sve gadosti koje ljudi rade.
Fetiši i porivi, silovanja i blud, laži i manipulacije, nitko nije s nikim ali svi su sa svima. Sve je lako i brzo, na dohvat ruke ali tako daleko kada želiš ljubav.
Čovjek se preispituje što radi loše, no nije problem u ljudima koji žele ljubav, problem je u drugima koji ju ne žele a prikažu se na potpuno drugačiji način, ljudski, topli…
I onda kada sagledamo potpunu sliku svega, dođemo do spoznaje kako je zaista bolje biti sam. Ali uistinu sam, a ne sam, pa provodiš vrijeme s tri muškaraca ili ne znam koliko žena dok im s druge strane ne znaš ni prava imena ni prave želje..
Biti sam znači biti u miru sa sobom, većina nažalost to ne umije, naprosto nisu dovoljno snažni da budu sami. Sam ne znači usamljenost već samoću, jer razlika je kada znaš da na kraju dana imaš sebe. Sebe i svoju slobodu ali prije svega odanost prema sebi, svojoj duši.
Svega ima u svijetu, alkohola trista i para dvjesta ali ljubavi nema, pa kako da ju onda i pijan čovjek nađe u kurvi? Ni tamna mjesta više nemaju ono nešto što bi ih barem na tren podsjetilo na ljubav, a sve samo jer uzrok i posljedica udaraju jedno u drugo kao sudar titana. Emocija versus emocionalna nedostupnost.
Na zadnjem sjedištu, moteli i hoteli, uzbune preko društvenih mreža, nije ni droga više što je bila… Ovo je više od droge, ovo je bolest u kojoj nema ljubavi. Novac je kupio ljubav a tim joj je luksuz, jer što su Rim i Gin kada imaš novca za kurvu i damu. Nema potrebe za emocijama, nema potrebe da budeš prisutan jer svatko uzima što poželi.
Kinematika sile kojoj ništa nije ravno. Opijat je ludilo a seks je samo još jedno pražnjenje. Žena ne treba muškarca a muškarac treba ženu samo onda kada mu je potreba dignuta. Žena živi za novac jer zna da je osuđena na propast. Ljubav? Ljubav traje dokle ima para, kada nestane krpica i luksuza nema ni ljubavi.
Odlazak bez emocija, ali koga briga kada emocije nije bilo ni na početku. Emocija ostavi trag, razori putanju i ostavi pepeo, jer nakon vatre uvijek ostane samo pepeo… Ljubav je takva, ona bira i izabere, njoj ne proturječiš, ne postavljaš pitanja i ne boriš se protiv nje.
Međutim ovaj svijet se bori poput 300 Spartanaca protiv jedne, jedine, one prave ljubavi. Borba protiv osjećaja da ne bi osjetili bol, patnju… Protiv jedne ispravne, protiv istine, protiv ljudskosti.