INTERVJU – MIRNA MARAS BATINIĆ, SLUŠANJE UNUTARNJEG OSJEĆAJA
Piše: Sonja Sabol
Mirna Maras Batinić televizijska voditeljica i glumica progovara o tome koliko je učenje neophodno za rad ali i razvitak naše domene.
Dugi niz godina omiljeno ste lice televizije, u jednom naslovu čak je pisalo ”Obara svojom ljepotom i u petom desetljeću!” Iskreno, meni izgledate puno mlađe(dala bih vam 35 godina) i svakako moram naglasiti vašu vedru narav i nekako mi se čini optimističan duh…Zar je već toliko prošlo? Koliko je važno održati svoj izgled, ali isto tako i zapravo prije svega vedar duh?
Prije svega, hvala na komplimentu. A što se godina tiče, meni su 42, smatram da su najbolje, a da su brzo godine prošle ću se složiti…baš lete, ali to je tako, od toga ne možeš pobjeći. Vezano uz izgled- mislim da je važno držati do sebe, ulagati uvijek…što fizički, što psihički. Stalno učiti je jako važno. Vedar duh izlazi iznutra, to je ono unutarnje zadovoljstvo koje dođe kada sami sebe posložimo kako treba.
U svojoj karijeri što pamtite po dobrom a što po lošem ili hajde da kažem drugačije neugodnom možda?
U ovih 16 godina moram reći nisam imala neugodne situacije, sve je nekako išlo svojim tokom i kad se sve zbroji ja sam zadovoljna.
Voditeljski posao iziskuje dobru formu, ujednačen balans kada je riječ o tijelu i umu, ipak morate biti spremni i na improvizaciju?
Voditeljski posao zahtjeva stalno ulaganje u sebe i puno učenja, a improvizacija se stekne s vremenom.
”Da ste se na počecima moje karijere našli sa mnom u studiju i prisustvovali mom prvom emitiranju u eteru, mogli bi ste se kladiti kako neću održati, a kamoli postati uspješan u razgovornom žanru.” Larry King – Vaše mišljenje, vaš početak?
Ako ćemo se vratiti u studentske dane sjećam se kako mi je bio veliki problem javni nastup, konkretno izlaganje seminarskog rada pred kolegama i profesorima. Baš veliki strah sam imala i da mi je tada netko rekao da ću se baviti ovim poslom rekla bih mu da je lud. Ali eto, život nas iznenadi, a nekad i mi sami sebe.
Iskustvo vas je naučilo čemu…?
Da uvijek, ali baš uvijek slušam sebe.