REZIME GODINE

Piše: Sonja Sabol

Cjelokupni dojam 0 što je zapravo sasvim uredu za državu, bolje i 0 nego jedan od brojeva pa da ulazimo u polemiku. Narodu treba para a para nema. Narodu treba života ali u ljudima nema duha jer nemaju za osnovne potrebe. Čak je zlato u zlatarnici jeftinije od života.

Na kraju kada rezimiramo ovu godinu, s bezbroj nebitnih informacija o Covidu, nepotrebnih prepucavanja predsjednika i premjera, loših nakana ljudi, razočaranja, sjetnosti, malo radosti i veselja, poneke pijane noći, došli smo do blagdanskog stola gdje će se neki dobro najesti a neki blijedo gledati.

Svake godine smo zreliji i mudriji, međutim, izazov je postao preživjeti dan a kamoli cijelu godinu. Borba s vjetrenjačama. Hoćemo li imati dovoljno, tko će što reći, kome ćemo se svidjeti, što ćemo reći a što prešutjeti, kome ćemo se dati u poslovnom ili privatnom smislu i još mnogo pitanja i pod pitanja… 

Za one koje zlo čine, jesu li nas dovoljno povrijedili, na kraju shvate da nisu i da su zapravo sebi učinili medvjeđu uslugu. Žele oni to, vole da nam bude loše, nekako ih spašava u njihovim potonućima i porinućima… 

Gdje smo? U Hrvatskoj, kažu da je to demokratska država ali sve što kažu lažu. Ljudi ne znaju gdje gone više, desnica ili ljevica. Tko će to sve pohvatati,  te mnogobrojne laži, nebuloze, nonsens gluposti i izjave. 

Malo je ljudi koji živi kako treba, ljudski i pristojno onako kako dolikuje. Oni pravi bogataši ne otkrivaju puno o sebi, nemaju društvene mreže, pritajeni su, srednja klasa ne postoji, sada imamo nešto između… Sirotinja i oni koji se svim silama trude uspjeti. Neki u kreditima do grla, neki kod kamatara i tako… 

Rezime godine jest da je ovo jedna velika laž koju nam je servirao netko od moćnika koji su godinama unazad planirali ovaj plan. I sada, ako rezimiramo ove uvrnute, bolesne i iscrpljujuće odnose, kada maknemo na stranu ljubavne jade i drame, ostane nam dio života gdje odlazimo na posao. 

Svaki početak ima svoj kraj i svaki put kada krene demagogija o neimaštini, gubitku ili dobitku vraćamo se uvijek na startnu poziciju koja spominje novac.

Bez novca smo švorc sa njime smo Bog!

I zaista možda nismo sila ali kada imamo novac postajemo neovisni, imamo određenu moć. Kada bi bilo novca rezime godine bio bi apsolutni  fantastičan triler a ovako je samo Severinin hit ”Grad bez ljudi”.

Kako je Sanader govorio ”IDEMO DALJE ! ” Živi bili pa vidjeli !

Odgovori

Pin It on Pinterest