Održan “Do ciacole con Nataša Medved e Ana Opalić” u Udruzi Proces
Foto: Vanja Brajković
Udruga Proces 30. travnja održala je “Do ciacole con…” u Dnevnom boravku Rojca koje su odudarale su od uobičajenih književnih gostovanja. Ovoga puta radilo se o pažljivo otvorenom prostoru pamćenja u kojem se književnost prestala promatrati samo kao tekst te se počela živjeti kao odnos i zajednički arhiv.
Umjesto uobičajenog Procesovog formata razgovora s jednim autorom, pred publikom su sjedile dvije autorice, Nataša Medved i Ana Opalić, ali je fokus bio na trećoj, prerano preminuloj, ali i istovremeno još uvijek snažno prisutnoj: Ivani Kovačić. Već u uvodnim minutama bilo je jasno da će se odviti razgovor o književnosti “iznutra”, iz prostora iskustva, prijateljstva i gubitka.
Na pitanje o prvom susretu s Ivanom, odgovori nisu išli prema linearnim biografijama, nego prema specifičnim fragmentima: prizorima, atmosferama, malim gestama koje su nosile više istine nego bilo kakva faktografija, čime se i otvorila jedna od ključnih linija večeri, a to je da Ivana nije bila samo autorica koju treba “smjestiti” u književni kontekst, već osoba čije je postojanje već bilo aktivističko i poetsko.
Postavilo se i pitanje što ostaje nakon autorice i tko to nasljeđe nosi. Odgovori su ovdje ponudili direktnu odgovornost te je Nataša Medved govorila o potrebi da se tekstovi čitaju pažljivo i bez aproprijacije, dok je Ana Opalić naglasila važnost nastavka dijaloga i održavanja prostora otvorenim, posebno ističući i blisku prijateljsku perspektivu koju je imala.
Završni dio večeri, projekcija filma “Još Jednom” Ane Opalić i Noe Pintarića, djelovao je gotovo nužno. Ako je razgovor bio prostor interpretacije i sjećanja, film je omogućio nešto drugo, a to je susret bez posrednika, čime je večer dobila svoju puninu.
U kontekstu queer kulture, koja je povijesno često bila fragmentirana, brisana ili prepuštena usmenim tragovima, svaki zapis, bio to književni, filmski ili zvedbeni postaje dio šire borbe za kontinuitet te ovakvi događaji onda nisu samo komemorativni, nego i aktivno sudjeluju u izgradnji arhiva koji je i dalje u nastanku.
Program “Do ciacole con…” temelji se na razgovorima s autoricama i autorima, umjetnicama, umjetnicima, aktivistkinjama i aktivistima iz regije, kroz koje se promišlja queer književnost, umjetnost, pisanje i čitanje kao oblici otpora i samoizražavanja. U središtu programa nalazi se ideja artivizma – umjetničkog aktivizma koji djeluje kroz narativ, a u queer kontekstu postaje politički čin. Priče koje izmiču heteronormativnim okvirima razotkrivaju složenost LGBTIQ+ iskustava i identiteta, potiču dijalog o slobodi, ljubavi i vidljivosti te publici nude priliku za introspekciju i preispitivanje vlastitih pogleda na svijet.
(PS)