(NE)ODGOVORNOST Uljanik svakim danom korak bliže stečaju i korak dalje od spasa
Da država na neki način pere ruke od Uljanika pokazuje i činjenica da usprkos 25 posto vlasništva nisu kandidirali svog predstavnika za mjesto u novom Nadzornom odboru Uljanika, a i nespremnost da se na bilo koji način pomogne oko osiguravanja plaće radnicima brodogradilišta za rujan
“Ako Danko Končar želi u Uljanik, mora u dokapitalizaciju uložiti 200 milijuna eura”. Pod tim je naslovom jučerašnji Jutarnji list objavio intervju s ministrom gospodarstva Darkom Horvatom. Iz njega se da zaključiti da ni više od godinu dana od kad im je iz pulskog brodogradilišta upućen prvi SOS i zatražena pomoć da kroz proces restrukturiranja izađu iz financijskih problema, u hrvatskoj Vladi još uvijek nemaju nikakav ozbiljan stav o tome trebaju li i kako u tome sudjelovati.
Još od siječnja, naime, bilo je jasno da Uljanik bez programa restrukturiranja ne može osigurati ni financiranje nastavka svoje proizvodnje, a ni isplatu plaća radnicima pa je riječ koja se najčešće koristila za taj proces bila spašavanje brodogradilišta. I spašavanje je doista pravi izraz i to iz puno razloga. Ne samo zbog toga što je alternativa restrukturiranju stečaj, već i zato što kvalitetno provedeno restrukturiranje osigurava opstanak velikog broja radnih mjesta u brodogradnji, nudi mogućnost razvoja prateće industrije koja će biti suport brodogradnji i dodatnog zapošljavanja u njoj, ima direktni utjecaj na razvoj ostalih djelatnosti u sredini u kojoj se brodogradilište nalazi, utječe na izvoz zemlje, na BDP i tako dalje.
Restrukturiranje bi trebala provesti država u suradnji sa strateškim partnerom, a iz ministrovih izjava da se iščitati kako on smatra da bi to partnerstvo trebalo podrazumijevati značajno financijsko ulaganje u spašavanje brodogradnje u Uljaniku. Međutim ministar bi trebao znati da ne postoji poduzetnik na svijetu koji u biznis ulazi radi spašavanja bilo čega. Interes svakog ulagača, dakle Končara ili bilo kojeg drugog, je profit, a on je u djelatnosti koja se u Uljaniku spašava toliko mali da je van svake realnosti očekivati da će u nju netko uložiti vlastiti kapital na čiji će povrat, u najboljem slučaju, čekati jedan do dva desetljeća.
Izvor: https://www.glasistre.hr