ZAROBLJENICI VLASTITOG DOMA: U Puli više od 600 zgrada ima od tri do sedam katova, a uopće NEMAJU LIFT
Kada sam se oporavio od operacije pluća, do stana su me morali nositi. Kada sam morao na pregled, dolazila je ekipa prve pomoći s nosilima, čak su im i vatrogasci pomagali. Jedva sam hodao, stepenice do gore nikako nisam mogao svladati, prepričava nam svoje muke Puljanin čiji je stan na zadnjem, četvrtkom katu zgrade bez lifta.
Nakon nekoliko teških operacija i odstranjivanja dijela pluća, naš sugovornik, mlađi muškarac, mjesecima nije mogao do svoga stana. Živi na četvrtkom katu zgrade koja nema lift. Stepenice, njih točno 72, bile su za njega nepremostiva prepreka.
– Svakako sam se snalazio, ponekad boravio i kod roditelja jer do vlastitoga stana nisam mogao. Kada sam se malo oporavio, do stana su me morali nositi, a kada sam morao na neki od pregleda, dolazila je ekipa prve pomoći s nosilima, čak su im i vatrogasci pomagali. Jedva sam hodao, stepenice do gore nikako nisam mogao svladati, priča nam ovaj Puljanin, dodajući da je oporavak dugo trajao. Danas je puno bolje, no stepenice mu i dalje predstavljaju velik problem.
Neuspjela peticija
Lift bi mu, ističe, bio pravi spas. Posebice jer u zgradi postoji prostor za njegovu ugradnju – širok hodnik sa svjetlarnikom. No, peticiju za ugradnju lifta, koju je svim predstavnicima stanara nedavno odaslala Hrvatska stranka umirovljenika, za sada je od 20 stanara potpisalo tek petero. Ova stranka, naime, pokušava “nagovoriti” nadležno ministarstvo da se pokrene i iskoristi sredstva Europske unije koja nudi pokrivanje čak 85 posto troškova za ugradnju liftova. U Puli postoje 263 zgrade koje imaju prizemlje i tri kata, 273 s prizemljem i četiri kata, 70 njih ima pet katova, a šest zgrada ima čak šest, odnosno sedam katova – bez lifta! Sve u svemu, ovakvi problemi muče stanare čak 618 zgrada.
– Prvi put sam zapravo čuo da postoji mogućnost sufinanciranja inače skupe ugradnje. Čim se spomene lift, stanarima dođe slabo jer se radi o velikom novcu, a većina su penzioneri. Oni na prvim katovima nemaju volje za takvo što i nekada ne shvaćaju da je to drugima od presudne, životne važnosti da ne bi (p)ostali zarobljenici vlastita doma, veli nam sugovornik.
Nakon obnove krova i fasade, lift bi voljeli dobiti i stanari Kochove ulice. Predstavnica stanara Kochove 11 Jadranka Mihovilović jučer je po zgradi skupljala potpise da bi dokazala da interesa za ovim sufinanciranjem itekako ima. Na zadnjem katu, od 1963. živi 85-godišnji Romano Saulig. Još uvijek vitalan, svakodnevno odlazi na tržnicu po špežu i penje se stepenicama, no da to nije lako, svjedočimo i sami dok se penjemo k njemu, zastajući na pola puta.
– Drago bi mi bilo da dobijemo lift. Možda ovi dole neće biti za, ali ako plaćamo samo 15 posto, to se mora iskoristiti, siguran je Saulig, navodeći da će lift podignuti i cijenu stanova. Olakotna okolnost je što u zgradi postoji dovoljno mjesta za njegovu ugradnju pa bi cijela investicija trebala biti povoljnija. Od Mihovilović doznajemo da ugradnja košta između 150 i 300 tisuća kuna, no koliko točno, znat će nakon procjene izvođača. Prethodno moraju skupiti dovoljno potpisa i vidjeti hoće li zaživjeti projekt sufinanciranja iz EU-a.
Izvor: