SVIJET BEZ KVALITETE, LJUDI BEZ EMOCIJA
Piše: Sonja Sabol
Razdoblje je gore nego u zatvoru, u zatvoru barem nema straha od emocija kakve god one bile. Zatvoren si i prepušten samom sebi, dok slobodan čovjek uopće nije sretan. Ljudi se ponašaju monstruozno, luđaci hodaju slobodno: Sadisti, psihopate, ljudi koji imaju poremećaje ličnosti. Bolesnici su slobodni a oni izvrgnuti vlastitu ludilu zatvoreni. Djeca se tuku, tuku roditelje, školstvo je postalo zakon potražnje, nastavnici su zapravo popovi koji moraju šutjeti o svemu što se dešava. Odnosi nisu odnosi već ”odi mi dođi” propisani zakoni. Stanovi obitelji koji su vidjeli više nemorala nego obični svodnici. Seks u troje, sadizam, nevjerni muževi pomaknutih granica u umu, žene koje postaju depresivna terapija u 7 ujutro prije odlaska djece u vrtić.
Emocije su isparile poput pare u zraku, tehnologija je zamijenila privrženost, okupljanja, mobiteli su svete vodice koje se nose uza sebe. Nismo u Moskvi, nema više hladnog rata ali ima ljudi bez emocija, svijet koji potiho pada u hladnoću svoje boli kao Ana Karenjina. Imamo li nade ili je i ona samo protuha? Zar radije birate hladno oružje umjesto topline vašeg srca, mogućnosti da nekoga razveselite dolaskom na vrata?
Zar nam treba svijet gdje su ljudi bolesni, gdje je svako drugo dijete kao izbjeglica rastave svojih roditelja, zar nam trebaju muškarci koji su na pola poremećeni i žene koje žele samo novac? Igrice bez početka i kraja, samoprozvani igrači koji gube kvalitetne osobe, naposlijetku izgube i sebe. Korupcija i mito su nekada bile dvije najslušanije stavke na radiju a danas je to svijet bez kvalitete u svim segmentima. Suze pretučenih žena, muškarci koji se igraju tuđim osjećajima? Zar nam trebaju ljudi koji su emocionalno nedostupni i nezreli, koji se ponašaju defenzivno? Želimo li da demoni plešu umjesto anđela? Svijet može bolje, ljudi vi možete puno bolje od ovoga.
Svaki čovjek igra ulogu u svojem životu, svaka osoba od nas je tu s razlogom i namjerom, ne morate u crkvu da bi se rukovali, ne morate moliti krunice nego mislima poželjeti voljenima sve najbolje, živite kao da sutra ne postoji no sa milošću, oprostom, radošću, kvragu živite ljubav, sve ostalo će proći u kolosijecima života.
Živite puninu života, klonite se loših radnji ako se i nađete u lošem stanju, učinite nešto loše, iz toga naučite. Nemojte olako shvaćati svoje loše namjere, riječi i misli jer emocije nisu novac koji razmjenjujemo, emocije su krila svakog čovjeka. Duša svakog čovjeka je satkana od niti koje ne vidimo ali koje postoje. Nemojte povrijediti ljude oko sebe jer na kraju povrijedite samo sebe. Nismo hijene, čak su i one osjećajnije, nismo majmuni jer imamo mozak, nismo predatori već bića, ljudi, koji jedino žele biti voljeni. Ovo nije film već stvarnost, došli smo do ruba litice, želim vjerovati da smo došli samo do ruba… sada je potrebno boriti se za bolje sutra, istinu i ljubav.
,,Živite usprkos svemu jer izdići se iz tame znači živjeti u raju.”