HOĆEMO LI PREŽIVJETI ?
Piše: Sonja Sabol
Hoćemo li preživjeti kredite koje imamo? Hoćemo. Hoćemo li preživjeti tugu i bol nakon propalog odnosa, hoćemo naravno. Hoćemo li izići snažniji, jači i postati bolje verzije sebe nakon svih sr*** koja nas zahvate? U potpunosti. No hoće li oni koji su zli preživjeti? Oni neće. Naviknuti da obezvrjeđuju tuđa srca ne vjerujući u apsolutno prokleto ništa, neće ostaviti trag a kamoli pobjedu preživljavanja.Ni jedan gnjev nije bio opran srećom, ni jedna zloba ni jela dobrotu do njene krajnosti. Nema tog zla koji može pokoriti dobrog čovjeka i uživati u životu netaknuto.
Skepticizam je zapravo poštarina koji plaćaju nevjerni ljudi, prijezir je ona cigareta koja je ostala nezapaljena nakon sexa, u vidu svoje magle strasti zavidna na čovjeka koji je sačinjen od dobrote a ne nastranosti. Ljudi su crni i bijeli no razlikuje ih dobrota i zloba. Nikakva škola, posao ili zanimanje nisu pokazatelji tko je kakav jer dok mi živimo mišlju kako ostati čovjek prije svega, ljudi oko nas rade svašta. Susjed nam je možda psihopata ili ima neki poremećaj ličnosti, narcisoidni suprug i nevaljala žena, ubojica ili tetka prostitutka. To su sve ljudi koji ne poznajemo dovoljno dobro ili ne poznajemo uopće. Ništa nije s one strane svijeta ili se dešava nekom drugome, stanje je tu i sada, a pitanje je samo vidimo li i želimo li vidjeti.
Pokoran čovjek upućuje na nadu, dok fanatičan čovjek je zapravo neistražen teritorij svojeg postojanja. Ni jedno od njih dvoje nije loše, samo pokoran se smatra mirnim dok fanatičan čovjek ludim. Jal čovjek postaje nadmen u svojoj zlobi jer ju hrani svakoga dana kroz tuđu patnju i iako uz fantastičan osmijeh koji je lažan, naposlijetku gubi sebe zbog sebe. Ostaje sam. Samoća dobrog čovjeka uči strpljivosti i u najvećem problemu a lošeg da je sve bezvrijedno, te se ne zna nositi sa gubicima.
Preživljavanje je borba poput igre ruleta, kada blefiraš oslanjaš se na sreću dok ne izgubiš no ako si dovoljno mudar shvatiš kako je život gubitak i dobitak. Srčan čovjek shvaća da kroz poraze uči igru preživljavanja, dok ohol umije da odustane, ljutito se digne i odlazi usred igre. Okončaju se sudbine, život stane u trenu, zato pitanje hoćemo li preživjeti ovisi samo o nama. Jedan potez za pijanca kraj nas, drugi za gospođu u crnom koja je u koroti zbog muža, treći potez kao treća sreća za nas. Zato je važno učiti, ulica, škola, sve je to jedno veliko učenje gdje se uči o pobjedama, dobrom i lošem, na kraju to su klupe gdje naučite preživljavati.
Stoga ni jedno pitanje koje uključuje pitanje zlobe a bori se sa dobrim ne može biti odbačen papir jer hoćemo li preživjeti je naš ispit duše.
,,Poraženi vukovi nikada nisu ostali sami već se vratili jači u čoporu, lav pogne glavu kad izgubi bitku, krv mu klizi kroz krzno no kada dođe njegovo vrijeme vrati se snažniji nego ikada, čovjek padne slomi se u mukama pa ipak naučen da preživi ustane u novom ruhu. ”