NA KRAJU DANA
Piše: Sonja Sabol
Više nije bitno što si učinio ako na kraju dana znaš da je to što si uradio loše. Bitno je spoznati, greška se obija kao bumerang jer svaka greška je početak drugog poluvremena. Svijet ima ionako previše loših igrača koji na kraju postanu iskopine vlastitih grobova.
Na kraju dana imaš jedino iskustvo, možda si izbačen iz igre ili si jednostavno izgubio. U drugom poluvremenu je najvažnije tko će pobijediti međutim svaka igra se može izokrenuti. Zato nikada ne podcjenjuj protivnika, partnera, ljubavnika, muža ili ženu, prijatelja, poznanika, jer nikada ne znaš tko je na što spreman.
U odnosima su igre većinom prljave, nema te svete vode koja bi kasnije oprala nečiju prljavu pobjedu, zle namjere i nož u leđa. Ipak, na kraju dana, bez obzira koliko si uništen, imaš samo sebe. Zapamti samo sebe. Nitko drugi ne može znati što osjećaš, koliko si povrijeđen, koliko duboko gajiš nadu prema nekome ili nečemu iako znaš da je to pogrešno.
Nekada postajemo sadisti a nekada smo neoprezni i lakovjerni mazohisti svojih iluzija. Uloga za ulogom, dan za danom, svaki pokušaj da budemo bolji, mi uspijemo ponekad iz prve no ponekad iz druge. Bitno je nastaviti igrati, u igri, utakmici, kocki, odnosu, samo nastavi jebeno igrati. Na kraju dana nije bitan znoj, muka ni patnja već neovisnost tvojeg bića.
Na kraju dana imaš samo sebe, svoju sjenu i dušu, zato nemoj prestati igrati ni zbog koga i ni zbog čega. Osobe se promjene, karte na stolu postanu sve gore, manipulacija pretočena u viski s dvije kocke leda dok te neprijatelj tiho gleda.
Budi siguran da neovisno o tome tko ti je nešto, umije da te povrijedi bez obzira na sve, bez obzira na svu ljubav koju ti govori da gaji prema tebi.
Bez obzira na veliko prijateljstvo, ekipno odigranu utakmicu. Na kraju je bitno kako si igrao, fer play ili prljavo kao većina ljudi u svijetu koji tone poput Titanica. Bitno je znati igrati, bitno je znati kada povući potez, kada otrčati u smjeru gola, napasti protivnika u sportu, bitno je…
Na kraju dana imaš samo svoje tijelo u kojem živi tvoja duša, tvojih deset prstiju na rukama, sa žilama natopljenim krvlju … Svoja stopala koja će i dalje koračati, bez obzira što te iznutra sve izjeda, boli i doslovno ubija. Igraj za dušu, igraj za sebe, i na kraju upamti sve što uradiš ikome na štetu, radiš samo sebi.
Zato budi igračina iznad igrača, čovjek prije svega, pa makar i ako te boli… Jer na kraju dana sve će proći baš kao i sama igra! Ostavi dojam, utisni remek djelo duše jer jebeš sve ako si smeće od čovjeka. Ni jedna igra nije važna ako ne igraš ljudski !
Na kraju dana imaš samo sebe. To je najvažnije i najbitnije.Budi svjestan sebe kao što je tvoje ogledalo refleksija tvoje energije…