E NEĆEMO KAKO HOĆEMO! ZAJEB BEBE
Piše: Sonja Sabol
Ljudi se polakome jer misle da su nezamjenjivi.
Evo plačem tamo u ćošku.
Postoji određena granica koju čovjek može prijeći.
Svi smo mi od danas do sutra i što prije čovjek to shvati lakše živi.
No, kad je dosta onda je dosta. Moja majka je jednom davno u jednoj situaciji rekla ”Fajrunt Ciba” Izvorno svi znamo što znači fajrunt (gotovo), dok je Ciba nastala od riječi ”Ciba luba” što znači baci balu. Pružiš čovjeku dlan, na njemu hranu i dadneš mu čašu vode, napojiš pustinjaka i nahraniš ga kao sirotinju, a onda te sve ono što si hranio ujede.
Smiješna činjenica je da upravo takvi ljudi kojima kada nešto pričaš sve razumiju i potvrdno klimaju glavom. Razumijete vi k***! Kao mala sam pala preko stijena, dan danas imam ožiljak ispod grudi. Boljelo je na trenutak, išlo je malo krvi, peckalo je i ostao je ožiljak. Kada su me neke osobe povrijedile zajebale su same sebe. Zašto? Jer su mislili možemo kako hoćemo, oprostit će, razumjet će…
Jedinka kao što sam ja vidi sve, osjeti energije oko sebe, ali te pušta da izvodiš majmunovo kako bih vidjela dokle ćeš ići. Znate onu, možeš kako hoćeš ali ne i dokle hoćeš. Ljudima možete oprostiti ali najviše radi vlastita mira, jer Bog sve vidi. Bog daje znakove i onda izazove splet okolnosti kako bi ti dao do znanja ovo ” HEJ ČOVJEČE PA TI PRAŠTAŠ VIŠE NEGO JA.”
Bog prašta do jedne granice a onda stiže njegov sluga zvan Karma. Nećemo kako hoćemo bebe. Ni Isus Krist nije mogao dovijeka pomagati ljudima, razapeli su ga na križu. Ljudi misle da mogu biti u načinu simbioze zvan mutualizam kako bi konstantno imali uzajamnu korist.
Dolazimo do osnovnog faktora bitka kojeg je filozof Herbart nazvao ”Reali” a označava jednostavnost, posljednje i nepromjenjive faktore samog bitka. Čovjek umije korigirati svoje ponašanje ali životne okolnosti ga uvijek tjeraju da se svaki puta iznova preispituje.
Bezobrazan čovjek, misli da uvijek može na vrlo perfidan i lukav način postići sve što mu padne napamet. Manipulator želi da njegova igra uvijek uspije, i gotovo u većini slučajeva ta igra uspijeva, ali sve do neke granice… Zloban čovjek uništava sve pred sobom ne mareći za nikoga i ništa, ali i on naposljetku popije piće s karmom.
Sve u svoje vrijeme, strpljen spašen. Budite oprezni kada vas gledaju oči koje sijaju, oprezni kada se rukujete s ljudima blagog stiska, oprezni s onima koji su slatkorječivi…
Opreza nikad dosta, jer jednom kada čovjeku udijeliš kruh i vodu on poželi još. Jednom kada mu daš srce na dlanu on misli da je njegovo.
Oprezno ljudi, jer svi mi možemo što hoćemo ali ne uvijek, ne dovijeka i ne zauvijek.
Uvijek polazim od sebe, znajući da sam samo čovjek. Svatko od nas pohrli, zaslijepi se, zaludi, digne se pa padne… Netko shvati a netko ne, dok neki nikada. Zato bebe, možemo ali polako, sigurno i oprezno. Možemo sve ali mudro.
Nikada nemojte prodati dušu vragu za vreću svega, jer i sam vrag dođe po svoj primitak i dobitak. Tako je to kada se igraš s mudrijim od sebe, onim koji je stvorio tamu i razjedinio dobro na komade… Ne igraj se, jer bebe nitko od nas ne može sve što hoće!
,,Samospoznaja mudrosti je kada uvidiš kako sve što činiš, zapravo činiš sebi ili protiv sebe. Vrijeme definira posljednju igru, u konačnici tvoju sudbinu. Pazi što radiš jer kada prokleto, nadobudno misliš da možeš sve, Bog ti pokaže da ne možeš, jer ti nisi Bog već samo čovjek.”