BOLESNI I ZDRAVI PIJU VODU IZ ISTE ČAŠE
Piše: Sonja Sabol
U zadnje vrijeme dosta slušam o MS (Multipla skleroza), od nje također boluje meni draga osoba. Jedina koja u mene vjeruje svom svojom snagom. Zbog nje i svih ljudi koji pate te boluju od autoimunih bolesti, za sve one koji se bore s još gorim bolestima, znajte niste sami.
Zdrav čovjek ne poznaje bol koja se dešava u srcu bolesnoga čovjeka. Jebe se bolesnom čovjeku za sve parodije, demagogije i sranja koja se dešavaju oko njega. Bolestan čovjek želi živjeti, posebice ako ima obitelj. Bolestan čovjek želi gledati svoje dijete kako raste, školuje se i pronalazi ljubav svog života.
Otuđili ste svoja srca od bolesnih ljudi. Otuđili ste svoje ruke od bolesnih osoba, kao da su kamene skulpture. Nekada je bila sramota reći nekome da boluješ od neke bolesti, danas više nije.
Bolest dobiva transparent i gledamo ju uživo putem malih ekrana. No, kada se TV ugasi, bolestan čovjek popije čašu vode s gorčinom u abdomeni.
Bolesnog čovjeka ne muči bolest već nedostatak vremena, njega proganja hoće li njegovi voljeni biti dobro, njega ubija činjenica da možda već jebeno sutra neće biti tu. Zdrav čovjek ima noćne more ili lucidne snove i to je sve. Ujutro se budi i odlazi na posao. Popije na brzinu čašu vode.
Neki su bolovali, neki su se izliječili, svi ti ljudi dobro poznaju sat. Poznaju njegove sekunde, minute i sate, dane i tjedne, godine, tablete, terapije, buđenja i življenja takvog perioda života. MS je bolest od koje ti zavisi dan, tvoj način života. MS kao i sve bolesti, dolaze od emocija, potisnutih trauma.
Moja draga se uvijek smije iz srca, živi, ima obitelj. Srčana je i vrlo emocionalna. Znam da legne s groznim mislima, znam da nekada poželi ne ustati iz kreveta, znam da ju boli kada sjedi za stolom sa svojom obitelji te ih gleda, znajući kako taj trenutak odlazi u sjećanje. Znam da živi svaki tren kao da joj je zadnji.
Zdrav čovjek tumara umjesto da živi srcem.
Divim joj se iz dva razloga: vrlo je hrabra i živi za ljubav. Ona daje posljednji atom snage, nekad zašuti a kada takvo biće zašuti i nestane, svijet ponovno utihne.
Zdravi ljudi ne cijene život, ne znaju ga živjeti kako treba, vode se nekakvim pravilima, imaju kodeks morala za koji uopće ne mare ali se lažno predstavljaju kako bi dobili poene od većine ljudi.
Bolesni ljudi razumiju stihije i oluje. Za njih je ludnica opera, a vanjski život horor. Čaša vode je uvijek dostupna, za bolesnoga i zdravog, svetog i nesvetoga, lošeg i dobrog…Nažalost voda ne ispire bolest, grijehe, niti sve loše misli, izgubljene živote živih a depresivnih ljudi. Ljubav, podrška i motivacija učine da bolestan čovjek ustane i krene u novi dan.
Kada bi samo zastali, osjetili bi sve težnje, boli, užasne misli i krhotine čovjeka koji se raspada iznutra. Ipak, oni ustanu, bore se i ne posustaju. Svaka injekcija, tableta, oporavak i mirovanje su dio koji oni prolaze. Na meniju nema slijeda biranih jela već stres, umor, patnja, bol, nervoza…
Zdrav čovjek šeta, hoda, smije se, luduje… Ipak ne mareći, bezobzirno bez nadanja, zdrav čovjek gubi vjeru, smisao za život, nadu postojanja ljubavi te uzima sve zdravo za gotovo. Hrabar i mudar čovjek koji je prošao kroz nemili put svojih voljenih, zna kako je potrebno tako malo… Tako jebeno malo vremena da bolesnom čovjeku skrene misli, ponaša se prema njemu kao da je zdrav i olakša mu tegobe.
Nisu svi bolesni ljudi dobri ali nisu niti loši. No, Bog daje bitke, izazove i lekcije, samo on sudi. Ni jedna čovjekova riječ nije legitimna koliko je Božja.
Promjenom načina ophođenja prema ljudima, umijemo postići najveća čudesa. Ozdraviti nečije unutarnje demone,(misli) opraviti čovjekovo srce, uljepšati mu trenutke. Bolesni ljudi su zaista lavovi, oni se odreknu svega, zauzvrat tuđeg osmijeha koji zapravo treba biti namijenjen njima samima.
Zato živi, budi vatra svoje domene. Ti jedno predivno i hrabro biće. Zbog svega što si prošla, što ti se dogodilo… Netko je ušetao u tvoj život, poslušao tvoju priču i pritom još jednom naučio pravu suštinu hrabrosti. Zbog tebe nisam prestala vjerovati u svoje snove. Hvala ti na tome. Znaj imat ćeš vremena napretek, jer ja znam da ti možeš! Jednoga dana, sjediti ćeš i čitati jednu posebnu knjigu, onu gdje su tvoje riječi ispisane tuđom rukom.
,,Bolest nije sramota, grešni su oni koji ne znaju razgovarati ljudskim jezikom s bolesnima. Bolest je prolaznost vremena i gubitak tijela no ne i srca.”