MALO O MENI, MALO O ALTER EGU, MALO O SVEMU
Piše: Sonja Sabol
Treći dan, dolazi noć, legnem i zaspim, opet buđenje u tri ujutro. Kažu da je to vještičji sat, tada je tama najdublja, u to vrijeme se sudilo Isusu(15h poslijepodne), također kažu da tada čovjeku navire tuga potisnuta kroz pluća jer treba nekome oprostiti ili njemu treba oprost. Što da kažem, oprostila sam i sotoni što me kreirao ovakvom kakva jesam no ljudskom biću je ponekad teže oprostiti jer kada vam netko sjebe sve ono u što ste vjerovali, tada sve postane onako…bolno…ljudski…emocionalno sjebano. Vrtiš se u krug, premotavaš filmove u glavi i znaš da nigdje nisi pogriješio a ta druga osoba je sve učinila loše. Pa zašto se onda i dalje vraćaš mislima njoj? Zašto se vraćam upitam se nekad, zašto kada znam da je sve bila laž. Čovjek želi vjerovati, ide od sebe, misli da je druga osoba spremna za promjenu, da će se kroz toplinu, ljubav i volju drugoga postepeno mijenjati ali … to je onaj gorki ”ali”…neću Vas lagati, jer ne mijenja se ništa. Kada izgubimo onda se mijenjamo jer tada učimo, dotle je sat premotan unazad u našim glavama previše puta, tada sve ono čemu se radujemo preko dana uništi nas u tihoj noći samo jednom misli. Život, surova strana- ona o kojoj se rijetki usude pričati na glas, pisati kroz retke jer sama pomisao na to budi sva sjećanja, dolaze suze i padaju niz lice.
Ženska zavodljiva strana mene je sve samo ne ono što postajem kada sam sama u tišini svoje sobe. Šminka, odjeća, cipele, nakit, gard kojim pristupam nehotice klizi sa mene… sve u tišini, tada ostajem sama sa svojim demonima, kao svaki čovjek koji pokušava pronaći sve svoje dijelove koji su se izgubili putem, poneki su zauvijek izgubljeni. To je život i nesumnjivo je da promjene dolaze kada smo spremni iako mislimo da nismo. Dan traje 24h možda previše za nekoga tko ne razmišlja a premalo za onoga koji budno i svjesno misli o sebi i drugima.
”Ne razmišljaj, misli o sreći, jer sreća ti je došla iznenada, no ipak sve je smišljeno upravo sada i ovako se trebalo dogoditi.” Govori mi Alter ego. Znam, sve se događa s razlogom, karma, njeni ishodi, tuđi proračuni u glavama, kockanje, sve se umiješa i stvara se sudbina. Ponekad jedino poželim da ne osjetim, jer intuicija me nikada nije prevarila. Slušanje vlastitih misli je također sreća za koju mnogi zažale ako se nisu oslonili na nju, jer udarac koji ih dočeka, ujedno bude i njihov pad.
Zima je, ljeto je prošlo, povlačim se u svoje okrilje tišine i mira. Iako, nekako sve je drugačije a opet isto, smiraj u veselju, neki novi predivan osjećaj. Odlazim na piće, kratko ću kažem a vratim se za 4h… tako je kada sjediš sa onima koji su kvalitetni, one koje voliš, za one koje znaš da su tu i u tri ujutro ako zatreba. Kaže mi prijateljica koju naprosto obožavam kako je sada moje vrijeme
,, Bit će to sve, onako kako ti želiš. Nikada ne znaš s kime ćeš završiti, kako ćeš završiti i gdje ćeš završiti.” Ima pravo, zaista tako i jest. Vrijeme ide, spremam štošta a tko zna kako će se ovaj puta zavrtjeti krug na ruletu i kocka u mojem džepu. Još dva i pol mjeseca preostalo je do završetka ove godine a ja budno sanjam o novom početku iduće. To je želja, to je ta ista želja i isti onaj nemir koji me budi u tri ujutro kada znam da nešto dolazi, jer to je poruka a poruke se moraju slušaju. Budno sanjajte i probajte na kraju dana pogledati svoje rane jer one će vas dovesti tamo gdje trebate biti. Rana je svojevrsni podsjetnik da živite duboko, ne kao obični ljudi već pravi kockari. ”Sad si potpuna, ideš dalje a ono što treba dogoditi se, desiti će se.” Prošapta alter ego. Možda večeras zaspim bez buđenja u 3 ujutro.