NA SVOJ RED ĆE DOĆI NEGDJE U NOĆI: Čekamo satima, ali dok se ulike prerađuju, nervoze ne smije biti
Čuj, ovo je naša uljara, tradicija je da se tu vozi, na nju smo se naučili, kaže nam Dinko Čikada sa sjedišta traktora * Ćakule prekida širom otvaranje vrata torča iz kojeg izlazi djelatnik uljare s ručnim viljuškarom da preuzme novu količinu maslina. To je znak za uzbunu – konačno se kolona pomiče za još jedno mjesto.
“Prvo san bija tu u 9 ur ma san zajno uša… Pokle san priša nakon dela. Ma san se zaje…”. U tom tonu već godinama u jesen, kada je aktualna berba maslina, teku dugi razgovori pred starom uljarom u Trgovačkoj ulici u Vodnjanu. Predvečer, kada se natiska kolona vozila prtljažnika i prikolica punih ulika, ulica se pretvara u pravi korzo. Satima se ovdje čeka na preradu, ljudi se nadglasavaju s bukom mlina, razgovaraju i dijele maslinarske savjete, neki i dremuckaju u autima, marendaju, vrijeme krate u kafiću preko puta… Ali što god radili, u kakav god razgovor se upustili, jedno im oko uvijek pazi da se netko ne ubaci i da se poštuje red.
Sve se ulike obrađuju na vrijeme
– Nema nervoze. Ko smo nervozni svi gremo doma. Došli smo tu oko podne, sad je još jedan prije nas pa smo mi na redu, kazuje nam, oko 18 sati, jedan maslinar koji čeka praznu kašetu da iskrca plodove i sutradan, po pozivu iz uljare, dođe po gusto zeleno ulje, plodove svog cjelogodišnjeg rada. Ulike se već sada “plaćaju” između 13 i 15 posto, mada su u uljari već zabilježili i randman od 18 posto. Prije nekoliko godina, zbog zastoja u Trgovačkoj ulici u uljari su uveli izdavanje brojeva, no ni ti brojevi nisu bili svima po volji. Kažu neki da su se poznanicima dijelili “spod banka”, a ovako po starom sistemu, kada treba stati u red i čekati, nema svađe među maslinarima.
Šale i ćakule naprasno prekida širom otvaranje vrata torča iz kojeg izlazi djelatnik uljare s ručnim viljuškarom da preuzme novu količinu maslina. To je svima znak za uzbunu – konačno se kolona pomiče za još jedno mjesto.
– Ma nije ovo baš neko dugo čekanje. To su uglavnom ostaci od vikenda. Sve će biti prerađeno na vrijeme, puno se uljara otvaralo naokolo pa neće ni ovdje biti gužve, kaže djelatnik torča, a već se otvaraju prtljažnici automobila, iz kafića preko puta skaču da pripomognu i ubrzaju primopredaju, masline se u hipu prebacuju u veliku kašetu. Preostali gosti kafića dižu pogled i prate situaciju pa prebrojavaju automobile na trotoaru da vide koliko ih je još do njihovo greda.
– Zadnjih 50 kila od ovih 300 su pobrane s masline koja raste pred Muzejom maslinarstva u Puli. Stablo su posadili radnici Arena trikotaže još negdje 1994. godine, kaže nam Lorena Boljunčić, vlasnica Kuće istarskog maslinovog ulja čije su ulike upravo stigle na red. Djelatnici torča preuzimaju ulike, važu i označavaju kašetu, te izdaju potvrdu.
– Ostale masline su s drugih kampanja. Dobra je godina, zadovoljna sam urodom, pa će i randmani valjda biti dobri, kaže nam Boljunčić.
Najstarija uljara u Istri iz 1911.
U listopadu i studenom treba uvijek računati na gužvu pred starom uljarom, najstarijom u Istri, koja neprekidno radi od 1911. godine. Duboko je ukorijenjena ta tradicija da se ovdje dovozi urod, tu na kraju Trgovačke, ako se gleda od centra grada, zbraja se godina i već promišlja sljedeća sezona. Kolona vozila uz trotoar u ponedjeljak predvečer se protezala od kraja Trgovačke preko Trga javne vage prema raskrižju sa Željezničkom. Za vikend je, čujemo od okupljenih, kolona bila i duža, a strpljenje kod mnogih puno kraće. Masline se rade samo jednom godišnje, prava sreća da nema dvije ljetine.
– A ki bi čeka da rađaju saki misec?
– Ma naviknuli bi se, na sve se ljudi naviknu, smo se navikli na vezanje pojasa u autu pa bi i na to, kaže nam Mario Smoljan koji čeka da preda pola tone maslina koje je pobrao spod Vodnjana. Od te količine nada se dobiti 70 litara ulja.
– Ma to je jedna prosječna godina. A čuj, bilo je i slabijih i boljih. Ovo je, da budem iskren, zadovoljavajuće, kaže Smoljan. U vodnjansku uljaru ulike se dovoze iz svih krajeva Istre, pa i šire. Tako se i u razgovor uključuje jedan Marčanac, koji na predaju ulika čeka od 13.30 sati. Da nije skroman čovjek nezadovoljstvo bi mu trebalo biti i dvostruko jer kaže da su mu masline podbacile već u proljeće.
– Zgorile su mi u cvitu od visoke temperature. Lani je bilo dobro, imao sam oko tone, a ove godine samo 300 kili. Ali dobro, ja san kuntenat. Ne more ulika svake godine dati puno, kaže Marčanac.
U koloni vozila ističe se i nekoliko traktora koji vuku kašete s maslinama. Na jednom od njih zavalio se, kao da drijema, Dinko Čikada iz Vodnjana. No, nije se uspavao, budno pazi na red, a otkriva ga smiješak dok ga fotografiramo.
Izvor: https://www.glasistre.hr