Reprize predstave “Atiamarcord” u INK Pula

INK Gradsko kazalište Pula najavljuje program za utorak  7. i srijedu 8. veljače 2023. kako slijedi:

UTORAK, 7. veljače u 19:30 sati

SRIJEDA, 8. veljače u 19:30 sati na rasporedu su reprize predstave “ATIAMARCORD” Federica FELLINIJA / Antonija GUERRE

Koprodukcija s Hrvatskim narodnim kazalištem Ivana pl. Zajca Rijeka

Predstava traje 100 minuta. 

O PREDSTAVI:

Redatelj i autor adaptacije:                        Luciano DELPRATO

Autori predstave:                                                            Luciano DELPRATO, Belen PARRA, Michele PASTORINI, Osman EYUBLU

ULOGE/IGRAJU:

Miranda                                                                                              Olivera BALJAK

Gina, Gradisckina prijateljica                                     Ivana BRUCK

Ujak Teo, Baghino i ostali:                                          Edi ĆELIĆ

Prodavačica duhana, Gradisckina prijateljica:  Serena FARRAIUOLO

Odvjetnik:                                                                                           Mario JOVEV

Aurelio:                                                                                                Dean KRIVAČIĆ

Bicsein, učiteljica matematike i ostali:                  Jelena LOPATIĆ

Djed:                                                                                                     Biljana LOVRE

Lallo:                                                                                                     Jasmin MEKIĆ

Svećenik, vođa fašista:                                                 Giuseppe NICODEMO

Titta:                                                                                                     Deni SANKOVIĆ

Gradisca:                                                                                            Tanja SMOJE

Volpina:                                                                                               Aleksandra STOJAKOVIĆ OLENJUK

Chicho i ostali:                                                                  Andrea TICH

Sjećati se

Djelomično autobiografska priča o starenju, nostalgična, duhovita, gorko-slatka drama koja pripovijeda priču o razuzdanoj skupini likova u slikovitom talijanskom gradiću Riminiju, Fellinijevu rodnom mjestu, vraća nas u redateljevo djetinjstvo i Rimini 1930-ih obilježen tradicionalnim društvenim spektaklima i obiteljskim ritualima. Luciano Delprato, nakon dva velika uspjeha na repertoaru riječkog Kazališta (višestruko nagrađivani „Kralj Edip” i „Decameron”), vraća se režijom ovog dugoočekivanog naslova u oba kazališta.

RIJEČ REDATELJA

SJEĆATI SE.

Na latinskom ricordis što znači vratiti se putem srca. Zanimljivo je da nešto što bi zdrav razum prije povezao s umom, zapravo je više izravno povezano s tijelom. Kroz srce, a ne kroz glavu,drevni Rimljani predlažu proći ponovno. Ne kroz nepomični organ kontrole, zatvoren u skučenoj tami lubanje, već kroz vrijedan mišić smješten u središtu prsnog koša koji ne prestaje podrhtavati do kraja naših života. Konstantno kretanje. Umjesto apstraktnih ideja, krv juri venama. U Fellinijevom svijetu, sjećanje je dio tijela koji intenzivno koristimo za smijeh, čežnju, pozdrav.Gorko-slatki oproštaj od nevinosti što definira prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob, buđenje tjelesne požude, uznemirujuće iskustvo naziranja blizine kraljevstva smrti. Život kao isprekidani slijed bračnih noći i tugovanja. Seks i smrt, područja života gdje ideje i riječi podbace, gdje vlada samo drhtavo meso. Sjećanje čini da se iskustvo vrati tijelu. Upravo s tim kompasom upuštamo se u riskantan zadatak kazališne adaptacije (umjetnost tijela i prisutnosti) ovog omiljenog kino klasika (umjetnost snova i slika). U ovom nemogućem pothvatu jedno od naših najvećih nadahnuća bili su Federicovi crteži, kao da u njima postoji područje posredovanja između ove dvije toliko različite discipline, pronalaženje u znaku udara, duh ruke koja je povlačila crtu na papiru, pomičući se od otiska do otiska kako bi se ispunile cipele koje je nemoguće napuniti. U vremenima kada se velike prijetnje nadvijaju nad tijelima i kada se susret i druženje čine nemogućima, nadam se da je predstava bračna noć između kina i kazališta, između glumaca i publike, između izgubljene prošlosti i budućnosti koju treba osvojiti . Ako u tom svadbenom maršu, kojeg ćemo zajedno zaplesati čim predstava počne, uspijemo makar i na nekoliko sekundi da nam srca koračaju u istom ritmu, ostvarit ćemo nešto vrijedno – sjećanja.