Repriza predstave AMARCORD i gostovanje predstave GOSPOĐICA JULIJA u INK!
U nastavku vam donosimo program predstava u INK-u.
24. listopada 2022 u 20 sati Koprodukcija s Hrvatskim narodnim kazalištem Ivana pl. Zajca Rijeka
Federico FELLINI / Antonio GUERRA
AMARCORD
Redatelj i autor adaptacije: Luciano DELPRATO
Autori predstave: Luciano DELPRATO, Belen PARRA, Michele PASTORINI, Osman EYUBLU
ULOGE/IGRAJU:
Miranda Olivera BALJAK
Gina, Gradisckina prijateljica Ivna BRUCK
Ujak Teo, Baghino i ostali: Edi ĆELIĆ
Prodavačica duhana, Gradisckina prijateljica: Serena FARRAIUOLO
Odvjetnik: Mario JOVEV
Aurelio: Dean KRIVAČIĆ
Bicsein, učiteljica matematike i ostali: Jelena LOPATIĆ
Djed: Biljana LOVRE
Lallo: Jasmin MEKIĆ
Svećenik, vođa fašista: Giuseppe NICODEMO
Titta: Deni SANKOVIĆ
Gradisca: Tanja SMOJE
Volpina: Aleksandra STOJAKOVIĆ OLENJUK
Chicho i ostali: Andrea TICH
Sjećati se
Talijanski humorni film iz 1973. redatelja Federica Fellinija, remek-djelo europske kinematografije, prvi će put oživjeti na pulskoj i riječkoj pozornici u režiji nagrađivanog argentinskog kazališnog umjetnika Luciana Delprata.
Djelomično autobiografska priča o starenju, nostalgična, duhovita, gorko-slatka drama koja pripovijeda priču o razuzdanoj skupini likova u slikovitom talijanskom gradiću Riminiju, Fellinijevu rodnom mjestu, vraća nas u redateljevo djetinjstvo i Rimini 1930-ih obilježen tradicionalnim društvenim spektaklima i obiteljskim ritualima. Luciano Delprato, nakon dva velika uspjeha na repertoaru riječkog Kazališta (višestruko nagrađivani „Kralj Edip” i „Decameron”), vraća se režijom ovog dugoočekivanog naslova u oba kazališta.
RIJEČ REDATELJA
SJEĆATI SE.
Na latinskom ricordis što znači vratiti se putem srca. Zanimljivo je da nešto što bi zdrav
razum prije povezao s umom, zapravo je više izravno povezano s tijelom. Kroz srce, a ne kroz glavu,drevni Rimljani predlažu proći ponovno. Ne kroz nepomični organ kontrole, zatvoren u skučenoj tami lubanje, već kroz vrijedan mišić smješten u središtu prsnog koša koji ne prestaje podrhtavati do kraja naših života. Konstantno kretanje. Umjesto apstraktnih ideja, krv juri venama. U Fellinijevom svijetu, sjećanje je dio tijela koji intenzivno koristimo za smijeh, čežnju, pozdrav.Gorko-slatki oproštaj od nevinosti što definira prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob, buđenje tjelesne požude, uznemirujuće iskustvo naziranja blizine kraljevstva smrti. Život kao isprekidani slijed bračnih noći i tugovanja. Seks i smrt, područja života gdje ideje i riječi podbace, gdje vlada samo drhtavo meso. Sjećanje čini da se iskustvo vrati tijelu. Upravo s tim kompasom upuštamo se u riskantan zadatak kazališne adaptacije (umjetnost tijela i prisutnosti) ovog omiljenog kino klasika (umjetnost snova i slika). U ovom nemogućem pothvatu jedno od naših najvećih nadahnuća bili su Federicovi crteži, kao da u njima postoji područje posredovanja između ove dvije toliko različite discipline, pronalaženje u znaku udara, duh ruke koja je povlačila crtu na papiru, pomičući se od
otiska do otiska kako bi se ispunile cipele koje je nemoguće napuniti. U vremenima kada se velike prijetnje nadvijaju nad tijelima i kada se susret i druženje čine nemogućima, nadam se da je predstava bračna noć između kina i kazališta, između glumaca i publike, između izgubljene prošlosti i budućnosti koju treba osvojiti . Ako u tom svadbenom maršu, kojeg ćemo zajedno zaplesati čim predstava počne, uspijemo makar i na nekoliko sekundi da nam srca koračaju u istom ritmu, ostvarit ćemo nešto vrijedno – sjećanja.
Luciano Delprato, redatelj
29. listopada 2022. u 20 sati
Koprodukcija GK „Joza Ivakić“ Vinkovci i HNK Osijek
August STRINDBERG
GOSPOĐICA JULIJA
Sa švedskog preveo: Mišo Grundler
Režija: Aida Bukvić
ULOGE/IGRAJU:
Gospođica Julija, 25 god. – Matea Marušić
Jean, lakaj, 30 god.– Vladimir Tintor
Kristina, kuharica, 35 god. – Petra Blašković
Gospođica Julija je drama švedskog književnika Augusta Strindberga napisana 1888. i premijerno izvedena 1906. godine, poznata kao jedno od najznačajnijih djela Strindberovog opusa i tzv. nordijske drame, odnosno jedno od najčešće izvođenih i ekraniziranih dramskih djela u 20. vijeku.
Radnja se događa na imanju švedskog grofa na Ivan dan 1874. godine. Naslovna protagonistica je grofova kćer koja, motivirana dosadom, ali i nastojanjem da razbije moralne i druge barijere koje stvara njen položaja, započinje flert, a potom i ozbiljnu vezu sa Jeanom, slugom koji joj, usprkos niskog društvenog porijekla, imponira svojim poznavanjem svijeta izvan grofovskog imanja. Radnja prikazuje kako dvoje ljubavnika nastoje dominirati i manipulirati jedni drugim – Julija kao pripadnica više klase, a Jean kao muškarac – te kako će ta igra na kraju završiti s tragičnim posljedicama.
Iz medija:
“Predstava za pamćenje s izvrsnim glumačkim izvedbama i vizualnim identitetom.” Alen Biskupović, @kazalište.hr
“Predstava me oduševila, najbolja dosad režija Aide Bukvić koju sam ispratio.” Tomislav Čadež, @jutarnji list
“…nemoguće je bez snažne i nepokolebljive trojke….stvarajući potresna lica usuda svakodnevice.” Davor Špišić, @telegram.hr
“Dragulj koji su svi jako željno čekali na sceni. Iskrena uigranost i iskrena emocija potiču publiku na razmišljanje, maštanje, propitkivanje!” Narcisa Vekić, @glas slavonije
Na svečanosti zatvaranja 22. Međunarodnog festivala komornog teatra Zlatni lav – tematskog naziva “Festival žudnje”, održanoj u atriju Pučkog otvorenog učilišta “Ante Babić” nagrada žirija, za najbolji glumački par dodijeljena je Mateji Marušić i Vladimiru Tintoru uloge u predstavi “Gospođica Julija”, redateljice Aide Bukvić u izvedbi Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci, nastaloj u kooprodukciji s HNK-om Osijek. Žiri je ustvrdio da je svojim glumačkim nastupom ovaj par zorno oblikovao paletu najosjećajnijih ljudskih stanja.
OBRAZLOŽENJE ŽIRIJA: Zlatni Lav dodjeljuje se Mateji Marušić i Vladimiru Tintoru za najbolji glumački par na ovogodišnjem festivalu. Mateja Marušić i Vladimir Tintor su u Strinbergovoj “Gospodični Juliji” u koprodukciji GRADSKOG KAZALIŠTA JOZA IVAKIĆ VINKOVCI I HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA U OSIJEKU oblikovali su i odigrali paletu najskrivenijih ljudskih osjećajnih stanja. Stvorili su živu kazališnu fresku protkanu živim, uvjerljivim, najsuptilnijim i potresnim strunama pronađenim i osvjetljenim u dubinama ljudske duše.