Savršen muškarac – proizvod s naslovnice
Foto: Ilustracija
Današnji savršeni muškarac lako se prepoznaje. Ne po djelima, ne po karakteru, nego po sjaju. On blista. Njegova koža je glađa od ekrana pametnog telefona, kosa urednija od uredske dokumentacije, a obrve preciznije oblikovane nego državne granice. Redovit je gost kozmetičkih salona, salona za njegu kose i tijela, teretana i naravno, društvenih mreža, gdje njegovo savršenstvo dobija filtetre, lajkove i potvrdu da doista postoji.
Bogat je, ili barem tako izgleda. Ako nije bogat, onda je barem “u procesu”. Fotografije su tu da sakriju minus na računu, a poza da sakrije prazninu sadržaja. Mišići su definirani, ali samo oni za poziranje. Ruke su tu isključivo za držanje proteinskog shakea i mobitela. Tim istim rukama, doduše, ne zna promijeniti gumu na autu, zategnuti vijak ili ne daj Bože , popraviti slavinu. Alat mu je stran pojam, osim ako se ne računa fen za kosu.
Ako nešto u kući ne radi, zove se majstor – jer savršeni muškarac ne prlja ruke.
Mediji ga obožavaju. On je ideal: uglađen, mirisan, fotogeničan. Ne zna skuhati juhu, ali zna koja je kremica najbolja za noćnu regeneraciju kože. Ne zna promijeniti žarulju, ali zna razliku između ljetnog i zimskog parfema. I sve to se, naravno u javnosti predstavlja kao vrhunac muškosti.
A negdje daleko od reflektora živi onaj drugi – istinski pravi muškarac. Ne izgleda savršeno, ali funkcionira savršeno. Pere, kuha, pegla bez drame i bez aplauza. Brine za obitelj, zna gdje su računi, zna kad treba promijeniti gumu na autu i kad dijete ima temperaturu. On je kućni majstor po potrebi, vozač, kuhar, rame za plakanje, prijatelj i oslonac.
Njegove ruke možda nisu njegovane, ali su pouzdane. Znaju popraviti auto, složiti ormar, zakrpati problem prije nego postane katastrofa. Ne treba mu salon da bi se osjećao vrijedno. Skroman je, tih, ali prisutan. Ne prodaje iluziju savršenstva – on jednostavno živi odgovornost.
Možda nema naslovnicu, ali ima temelje. A to je, u svijetu savršenih iluzija, prava rijetkost.
P.S. (D.B)