INTERVJU -UČITELJICE, DOGOVOR JE SASTAVNI DIO USPJEHA
Piše: Sonja Sabol
Grupa ”Učiteljice” u sastavu koji čine Andrea Paškvan, Silvia Ivić i slovenska izvođačica Ana Vurcer zadržale su se na našoj sceni do dan danas. Uspješan posao je stvar dogovora, zbog toga je ova grupa i dan danas aktivna.
Kao ženski tercetni sastav, koliko je važno biti u skladu i dogovoru?
Andrea: Kao ženski tercetni sastav, svakako je uvijek najbolje i najprofesionalnije biti u skladu i dogovoru. Naš rad i koncerti su jedna ozbiljna priča pa je tako najbolje da od pjesama do nastupa na bini uvijek dajemo 100 posto sebe i budemo u punom sjaju. Uvijek se trudimo biti profesionalne, u ovom poslu nema puno mjesta za greške.
Kako Vam se čini naše estradno polje ili radije rečeno scena? Imate li zamjerki ili ste mišljenja kako je nečega premalo a s druge strane nečega previše?
Silvia: Mislim da je naša scena pozitivno raznolika što generacijski, što žanrovski. Pogotovo mi je drago koliko ima novih mladih kolega i koliko divnu glazbu žive i rade. Naša scena je oduvijek imala kvalitetne glazbenike i pjesme koje ostaju. Trenutno jedino čega smatram da je premalo, jest koncerata zbog pandemije koja nas je snašla.
Spremnost na improvizaciju kada je riječ o koncertima?
Silvia: Izvođači ili bendovi koji su neko određeno vrijeme na sceni moraju biti spremni na improvizaciju jer u našem poslu nikad nije baš sve po planu i programu tako da je improvizacija svakodnevna pojava, a i svaka publika drugačija pa joj se valja prilagoditi u tom trenutku.
Estrada mjesto gdje su poznate face, međutim što više pričam s ljudima iz estradnih krugova moram priznati kako svi nekako vide da je negdje zapelo… Ego je zauzeo tron.
Andrea: Ne znam bi li mogla reći da je ego zauzeo tron pošto nisam baš to ni popratila. Privatno i poslovno se svi više manje međusobno družimo, uvažavamo i poštujemo. Kao u svakoj okolini i društvu oko nas, nevezano bili “estrada” ili ne, zdravo je da nekad i nešto zapne, ali to ne bih pripisala egu, već tome da smo samo ljudi koji imaju svoje bolje ili gore dane.
Koja Vam je pjesma najdraža i zbog čega?
Ana: Do danas smo snimile 21 pjesmu i svaka naša pjesma ima neku svoju priču. Autori svih naših pjesama su poznati autorski tim Dušan Bačić i Bojan Dragojević. Naša prva pjesma “Nema natrag” koju smo snimile u duetu s Jasminom Stavrosom je sigurno pjesma, koja ima kod nas posebno mjesto zato što je prva, a prva se nikada ne zaboravlja. S njom je, pre više od sedam godina, sve krenulo i tad smo postale Učiteljice. Svakako bi istaknula pjesmu “Generale” koju smo snimile u duetu sa Severinom i koja na našem YouTube kanalu ima preko 64 milijuna pregleda. Ovom pjesmom postale smo poznate u državama i preko naših granica. Pjesma Dunav je predivna ljubavna balada koju svi vole, a bez pjesme Luda kuća ne prođe ni jedna fešta.
Vaša nova pjesma Samo je Sava znala da sam prava ima predivne riječi, zapravo to se i dešava da ljudi ne vide prave ljubavi, izgube pravu ljubav i jednostavno odustanu od sebe… Koje je vaše mišljenje o svemu tome?
Ana: Pravu ljubav je teško pronaći, a još teže održati. Mislim da danas svi previše žurimo i da smo postali prilično sebični i nestrpljivi. Ali vjerujem da ljubav pokreće svijet i mislim da je to jedna od najljepših stvari koja ti se može dogoditi u životu.
Vrijeme prolazi, zadržale ste se na sceni, koliko je rada potrebno i odricanja?
Ana: Vrijeme jako brzo prolazi, Učiteljice su na sceni sedam i pol godina, što uopće nije ni malo ni lako. Potrebno je puno rada i odricanja ali to je posao koji najviše volimo i nikada nam nije teško.
Do sada smo imale nastupe u sedam različitih država, to znači duge sate vožnje autom ili čekanja na avione, prešle smo tisuće kilometara. Nastupamo kad su praznici, čak i kad se koja od djevojaka razboli, kada nam je vruće ili kad nam je hladno. Znamo da nas publika očekuje, a mi je nikada ne želimo razočarati.
Naravno, nisu nastupi jedina stvar koju radimo. Tu su i snimanja novih pjesama u studiju, snimanja spotova, gostovanja u televizijskim i radijskim emisijama, kontakti s novinarima… Uz sve to moramo dovoljno i da odmorimo i brinemo za sebe. Prije pandemije često nam je nedostajalo vremena za prijatelje i obitelj. Sada smo to, naravno, nadoknadile i jedva čekamo da se svijet polako vrati u normalu i da opet uživamo u nastupima.
