AMBICIJE
Piše: Augusta Benčić Ivančin
– Što ćeš biti kad odrasteš?
– Seks bomba!
Ma koliko nevjerojatno bilo, to je bila moja najveća ambicija u životu, ma kako se zamišljala – doktorica, pravnica, prodavačica ili učiteljica, uvijek sam bila opako seksi doktorica, pravnica, prodavačica… Nisam razmišljala o tome koliko ću biti uspješna, to se podrazumijevalo, važno je bilo da su sise šestica, noge od vrata do poda, guza zamamna i usne sočne.
Tako sam ja sebe zamišljala i čekala da priroda učini svoje, da izrastem u jednu takvu mačku.
No, priroda je kučka pa je veći dio toga dala mojoj sestri, a mene lagano zaobišla. Uopće nije bilo bitno što sam ja dobila u kompenzaciju jer nisam htjela ništa drugo!
Godinama sam s neugodom ulazila u svoju djevojačku sobu gdje su visjele dvije uokvirene slike – one mene i moje seke u najranijoj školskoj dobi.
Obje izgledamo glupasto u plavim kutama, ali ona ima zamamne kikice koje su tada bile totalno “in”, a ja kratko ošišanu, stršeću nefrizuru. Ona zrači djevojčičastim optimizmom i veseljem, a ja izgledam kao mlada partizanka koja samo čeka da joj izrastu brkovi pa da krene u boj.
Uvijek sam se pitala zašto ona ima kikice, a ja ne?
Izvor svojih frustracija našla sam u činjenici da sam se rodila druga i da je tata htio sina. I tako sam provela dobar dio pubertetskog doba u trpljenju čestih, nenamjernih zabuna na temu moga spola. Gotovo uvijek bila sam “dečko” dok je moja seka uživala pažnju i udvaranja dječaka, ja sam bila njihov frend i mlatila se s njima, pobjeđivala u obaranju ruku i učila njihov jezik.
Zato sam čvrsto odlučila postati seks bomba. Pod svaku cijenu!
Pokušaj je bio trnovit… u to vrijeme Roxette su bili vrlo popularni pa sam se pokušala furati na Marie Fredriksson, što nije bilo nimalo seksi jer nisam bila Marie.
Pokušavala sam i puštati kosu, ali bila je toliko gusta i kovrčava da su ti pokušaji izgledali svakako, samo ne onako kako sam ja to željela. Onda su me napali prištevi, svih oblika i veličina – na milijarde mitesera po apsokvragulutno cijelom tijelu, pa čirevi, gnojni, crveni, potkožni… sve iz dermatološke početnice imala sam na sebi. Tada sam od doktorice dobila nekakav grozni puder kojeg sam (pre)dugo koristila, a koji je bio toliko crven da sam izgledala poput jebenog semafora!
Pa je krenulo redom – hormonalni poremećaji, policistični jajnici, u skladu s tim i debljina, strije, dlake… ne znam postoji li nesavršenost ženskog tijela koja me nije “nagrizla”. S godinama ništa od toga ne nestaje, toga sam bila bolno svjesna.
To me je sve zadesilo od 9. do 13. godine. Bila sam zaluđena mjuziklom “Briljantin” i od tada pa zauvijek u svojoj sam mašti ja izgledala poput Olivije Newton John u posljednjoj sceni, kada se iz fine djevojke Sandy transformirala u vamp Sandy i pokazala Johnu Travolti od čega je ova cura zapravo. Naravno, svoj sam lik još malo “doradila”, dodala neke nužne atribute. Od muškaraca, mnogi su mi se sviđali, ali Joey Tempest bio je muškarac za kojem su djevojčice diljem svijeta uzdisale pa je on bio moj izbor kao par Oliviji u mojim maštarijama. Očito je koliko mi on, zapravo, nije bio napet već dokaz dječje povodljivosti i potrebe za uklapanjem jer sam njega totalno transformirala, stvorila sam muževniju verziju i nadjenula mu drugo ime – to će biti muškarac mojih snova sve do dvadesetih kad je trend dugokosih muškaraca u satenskim košuljama sa sjajilom na usnama zamijenio onaj ćelavih, nabildanih, istetoviranih, opasnih frajera na motorima. Motore nisam voljela, ali taj tip muškarca bio je puno bliskiji mojim preferencijama. Ne sjećam se točno tog prijelomnog trenutka, mislim da je to bio sedmi razred kada sam se posvađala sama sa sobom i svoj bunt izrazila brijanjem glave na svega par milimetara. Srećom, Sinead O’Connor tada je izbacila hit “Nothing compares 2U” i spot s njezinom ćelavom glavom u krupnom planu je bio apsolutni broj jedan na svim tv postajama pa sam bila koliko-toliko “in”.
Koliko god zadovoljna šok efektom kojeg sam proizvela i hrabrošću koju sam pokazala, u sebi sam se rušila. Zatvorila bih se u toalet i lupala po glavi do suza maštajući kako će se dogoditi čudo i ja ću imati bujnu, dugu kosu kada se probudim sljedećeg jutra.
U školu sam putovala autobusom kojim je putovala i jedna starija djevojka po imenu Barbara. Barbara je imala krasnu dugu, bujnu kosu i uvijek sam sjedila iza nje ne bih li se što duže divila njenoj ćupi. Da, nadala sam se očajnički da je ljepota prijelazna. Odlučila sam. Imat ću kosu poput Barbare.
Valjda sam bila svjesna da mi je potrebno čudo da ostvarim svoj san o seks bombi pa sam postala opsjednuta znakovima i nadnaravnim te se upustila u istraživanja svih tih mogućnosti, čak i raznih religija… možda koji od bogova može pomoći?
Sinead O’Connor frizura je upalila! Više se nisam šišala i, zahvaljujući rajfovima i maramama koji su došli u modu, uspjela sam prijeći međufazu od kratke do duge kose.
Prvi put sam stavila ruž na usne u sedmom razredu osnovne škole, maznula sam ga, naravno, mami i bio je električno roza boje. Oblačila sam se ekscentrično i upadljivo, čeznula sam za štiklama i torbicama… nekako sam tada valjda shvatila da odjeća, šminka i dodaci čine čuda u isticanju ženstvenosti.
Naravno, jedini meni prihvatljiv i mjerljiv dokaz moga uspjeha bili su muškarci.
Nikada nitko do tada nije bio zaljubljen u mene, nikome nisam bila simpatija.
Prvo sam se svojevoljno uključila u hram jednog seoskog Don Juana, ali bilo je tu puno zgodnih curica koje su ludjele za njim tako da ja jednostavno nisam imala šanse pa sam se ipak odlučila za dečka s najvećim motorom u selu. E to je bio zgoditak! Svi su vozili bicikle ili Tomose, a on je imao “ljubičasti ATX s kričavo zelenim felgama”. Uskoro mi ga je preotela frendica koja je bila malo starija i pristala se više ljubiti.
Mog drugog dečka s kojim sam trenirala poželjnost, ženstvenost i ljubljenje mi je nakon samo dva tjedna preuzela najzgodnija mačka u selu. Ona je imala takve fantastične plave lokne (uvojke) i razvijene sise da su svi dečki bili ludi za njom. Maštala sam kako će dobiti uši i kako će je zbog toga ošišati na ćelavo.
Uskoro se pojavio Slovenac u mom životu. To je ona prva ljubav koja se vječno pamti. Slovenac je dolazio svake godine na ljetovanje s roditeljima u moje selo. Iz Ljubljane. Bili smo divan par. Toliko smo se ljubili i uživali u tome da ja jednostavno ne vjerujem da se je itko ikada toliko dugo mogao ljubiti kao mi. Dan danas ne uživam toliko u ljubljenju koliko sam tada. Bili smo nerazdvojni i ja sam cvjetala. Romansa je trajala čak dva ljeta! U međuvremenu smo se dopisivali, čak se i čuli telefonom dva do tri puta, ali razgovor nije bilo nešto što nam je išlo, bili smo par specijaliziran isključivo za ljubljenje.
Napokon me je krenulo to sve sa ženstvenosti i bila sam zadovoljna. Odahnula sam.
Ostatak je klasična priča o odrastanju djevojčice, djevojke i sazrijevanju žene. Danas sam zahvalna na svim preprekama koje mi je život donio, na svim lekcijama koje sam naučila na teži način i na ambicijama koje su se prostrle preda mnom, a koje sam objeručke prihvatila i bez zadrške i nepotrebnog promišljanja ostvarila.
Zahvalna sam što nisam postala seks bomba, što sam eksplodirala na puno drugih polja, zahvalna sam na onome što sam dobila u kompenzaciju, a što je puno trajnije i vrjednije od fizičke ljepote.
(PS / A.B.I.)

