„U sjenama izgubljenih vrijednosti: prijateljstva i ljubav traže dom“
U svijetu koji se mijenja brže nego ikada prije, odnosi među ljudima postaju istodobno i sve važniji i sve krhkiji. Nekada su prijateljstva i ljubavi bili temelji na kojima su se gradili život i zajednica, dok danas, u vremenu ubrzane komunikacije i digitalnih zamjena za stvarni susret, sve češće svjedočimo njihovom izobličenju. Postavlja se pitanje: razlikujemo li još uvijek prave prijatelje od običnih poznanika, pravu ljubav od prolazne iluzije, i jesmo li izgubili osnovne ljudske vrijednosti koje su nekada bile samorazumljive?
Prijatelj je onaj koji nas poznaje u tišini, koji ostaje kada drugi odlaze, koji je prisutan i bez potrebe za dokazivanjem. Poznanici, s druge strane, često dijele s nama samo određene životne trenutke – bilo da je riječ o poslu, hobiju ili površnim razgovorima. Granica između ta dva svijeta u današnje vrijeme postaje zamagljena. U moru “virtualnih prijatelja”, lajkova i kratkih poruka, mnogi se zavaravaju da broj kontakata znači i dubinu odnosa. Prava se prijateljstva ipak dokazuju onda kada ne trebaju biti potvrđena nikakvim brojem, niti vanjskim znakom odobravanja.
Slično se događa i s ljubavlju. Prava ljubav podrazumijeva odgovornost, strpljenje, poštovanje i spremnost na zajednički rast. Ona je temeljna ljudska potreba i snaga koja pokreće svijet. No, suvremeno društvo često nudi zamjenu – ljubav kao potrošni odnos, kao prolaznu strast, kao osjećaj koji se gasi čim nestane uzbuđenja. Lažna ljubav voli uvjete i koristi se dok traje korist. Prava ljubav, pak, ostaje i kada nestane blještavila svakodnevice. U njezinoj tišini leži sigurnost koja ne traži dokaz, već jednostavno postoji.
Solidarnost, iskrenost, poštovanje, skromnost – to su vrijednosti koje su stoljećima držale ljude na okupu. Danas se često čini da nestaju pred navalom individualizma, konzumerizma i utrke za statusom. Toplinu i razumijevanje zauzela je hladna učinkovitost, a međuljudski odnosi sve se više svode na ono što mogu donijeti ili uzeti. Pitanje koje se nameće jest: možemo li iznova pronaći temeljne ljudske vrijednosti i vratiti ih u svakodnevni život, ili ćemo dopustiti da ostanu samo u uspomenama?
Suvremene tehnologije donijele su nebrojene mogućnosti povezivanja. Nikada nije bilo lakše uspostaviti kontakt, razmijeniti misao, vidjeti nekoga na drugom kraju svijeta. Ipak, paradoksalno, nikada nismo bili usamljeniji. Virtualna komunikacija ne može nadomjestiti pogled oči u oči, zagrljaj, prisutnost. Ona često pruža privid bliskosti, dok u stvarnosti stvara distancu. Djeca odrastaju pred ekranima, odrasli traže utočište u porukama umjesto u razgovorima, a socijalizacija – temelj ljudskog postojanja – sve se više gubi.
Pravi prijatelji i prave ljubavi nisu nestali, ali ih je potrebno prepoznati i njegovati u vremenu u kojem se lažno lako predstavlja kao istinito. Osnovne vrijednosti još uvijek postoje, ali zahtijevaju svjesno njegovanje i otpor prema površnosti. Virtualna komunikacija može biti korisna, ali nikada ne smije postati zamjena za ono što nas čini ljudima – dodir, prisutnost, iskrenost. Na nama je izbor: hoćemo li se prepustiti iluziji, ili ćemo hrabro čuvati i živjeti ono što vrijedi?
D.B. / P.S.