INTERVJU – PAOLA BOROVIĆ

Piše: Sonja Sabol

Photo: Paola Borović

SPORT SPAJA ŽIVOTNE BORBE I RADOSTI

Profesionalna atletičarka Paola Borović ne niže samo sportske uspjehe već i one privatne. Jedna borba bila je ključna, dovela ju je pred pitanje i odgovor kako mora pokazati hrabrost da bi uspjela i tako nadvladala sve svoje i tuđe strahove.

S koliko godina ste se počeli baviti atletikom i kada je to postalo profesionalno?

Početak moje atletske priče počeo je neposredno prije mog 12. rođendana. Teško je definirati kada je to postalo profesionalno, možda odlaskom na moje prvo Svjetsko prvenstvo kada je sve dobilo jednu ozbiljniju notu.

U jednom članku pročitala sam kako su vas 2019 godine sabotirali, te niste mogli otići na određeno natjecanje iz atletike u Napulj… Sustav je kod nas u mnogočemu zakazao, međutim, svatko tko se borio na kraju je i uspio. Što nam možete Vi reći iz svojeg problema koji ste imali?

Mogu reći da sam tada bila žrtva netransparentnosti birokracije i neriješenih međuljudskih odnosa. Nažalost najveći problem takvih situacija je što najčešće ispaštaju oni koji su najmanje krivi, a tog puta sam to bila ja. Dok su drugi sportaši dobili priliku nastupati na Univerzijadi i isplatiti sav svoj trud, ja sam ostala doma. Iako nikom nisam trebala uzeti mjesto, svojim rezultatima sam zaslužila da odem, a htjela sam i sama financirati sve troškove, nisam dobila priliku iz razloga navedenih na početku. Međutim, nisam htjela stati na tome. Smatram da se ljudi nemaju pravo žaliti na stvari koje nisu ni pokušali promijeniti. Nisam htjela biti dio nezadovoljne mase kojoj ništa ne valja, ali i ništa ne poduzima kako bi to popravila. Trener i ja odlučili smo sve dati u medije i digla se velika prašina. Vjerujte mi, nije najljepši osjećaj kad o vama pišu kao o ”sportašici koja je oštro napala savez”, kao svaki sportaš ja se samo želim baviti svojim sportom, samo želim skakati, a oni su mi to oduzeli. Je li se nakon toga stanje popravilo? Hoće li u budućnosti netko zahvaljujući tome što sam javno ukazala na probleme otići na Univerzijadu na temelju svojih rezultata ili nečeg drugog? Iskreno, ne znam, ali sam bar pokušala pomoći.

Vrlo ste hrabri ipak, istupili ste u javnost s istinom. Zbog te iste činjenice mnogi vam se mogu diviti… Može li se onda reći kako ste privatno i profesionalno osoba koja je zaista korektna i drži do svog stava?

Teško mi je reći jesam li zaista takva, ali trudim se biti. Volim pravednost i uvijek se borim koliko god mogu da je ostvarim. Ponekad to izgleda kao borba s vjetrenjačama, ali dokle god vjerujem u tu borbu za mene ona ima smisla. Kao što sam već rekla, ako želimo promijene na bolje i nismo zadovoljni postojećom situacijom na nama je da se borimo za to, u suprotnom bolje nismo ni zaslužili.

Koliko trenirate na dan? Imate li poseban režim prehrane i kako to izgleda?

Kada se nalazim u pripremnom periodu broj treninga je veći te tada treniram dva puta dnevno i treninzi traju oko dva i po sata, u natjecateljskom periodu treniram jednom dnevno do 2 sata. Što se tiče prehrane tu sam od sretne ruke jer sam odgojena u obitelji gdje se jede zdravo i raznovrsno. Takav režim sam nastavila primjenjivati i kada sam počela sama sebi kuhati i za mene je najbolji. Nemam neku posebnu prehranu koje se držim, jedem sve umjereno i mogu reći da nemam problema s kilogramima.

Ulažete mnogo u znanje što vam itekako ide u korist, čime biste se voljeli baviti jednog dana?

Ne mogu reći da točno znam što bih voljela raditi tj. kojim bih se točno zanimanjem htjela baviti. Tijekom studija dosta sam se bavila organizacijom događanja i marketingom te su mi ta područja jako zanimljiva. S druge strane cijeli život sam u sportu i on je na neki način dio mog života. Samim time kao magistra ekonomije i u budućnosti nadam se doktorica znanosti te profesionalna sportašica voljela bi spojiti ta dva zanimanja. Vjerujem da mi iskustvo s terena te znanje iz knjiga može poslužiti kao dobitna kombinacija.

Atletika je vaš san, ambicija kojoj se predajete i fokus koji ne gubite, što vam još znači atletika?

Kad kažete atletika meni se otvori cijela lepeza asocijacija. Od prijateljstava za cijeli život, veselja, novih iskustava, putovanja, raznih anegdota, brojnih treninga, natjecanja, puno truda, smijeha, rekorda, medalja, uspona, padova, suza, razočaranja, borbe i ne odustajanja do na kraju, mog života zadnjih 15 godina. Sport vam pruži život u ”malo” i zato mislim da ga svi trebaju iskusiti. Njegova ljepota nije u tom da budete vrhunski sportaši, već da vas sportski put izgradi u kvalitetne osobe.

,,Ne možete ograničiti ništa. Što više sanjate, to dalje postajete.” – Michael Phelps

Dodala bih što više radite to dalje stižete.

Iz istoimenog članka najviše mi se dopala vaša izjava ”Dobitnica sam Dekanove nagrade za projekt Business u sportu koji je u tri godine okupio najveća imena hrvatskog sporta. I ne planiram stati na tom. ” I ne smijete stati.

Ne znam je li ovo pitanje, ali od tog članka sam magistrirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu s odličnim prosjekom te na istom upisala Doktorski studij Ekonomije i Poslovne ekonomije. Sad sam na drugoj godini i ne planiram stati na tome.

Tko vam je najveća podrška, a tko motivator?

Najveća podrška su mi moja obitelj i trener. U toj kategoriji bio je i moj fizioterapeut, nažalost on nas je prošle godine iznenada napustio, ali sigurna sam da ”od gore” navija za mene. Nemam najvećeg motivatora, motivaciju pronalazim u brojnim ljudima koji su vjerovali u sebe te naporno radili kako bi ostvarili svoje snove koliko god oni često bili nerealni. Ti ljudi nisu samo sportaši, već svi oni u čijim očima vidim žar kada pričaju o svojim ciljevima i koji naporno rade da ih ostvare.

Što bi ste voljeli postići u profesionalnom smislu bavljenja atletikom?

Iskreno, nije mi ugodno odgovarati na ovakva pitanja. Imam svoje želje i ciljeve i to je ”ono nešto moje” što ne volim dijeliti javno. Više raditi, manje pričati moto je kojeg se držim. Ali, ako bi morala sumirati što želim postići u atletskoj karijeri onda bi to bilo pokušati iskoristiti svoj atletski maksimum i vidjeti gdje će me to dovesti. Sportske karijere su kratke i ograničene godinama, a jedino što ne želim u svojoj atletskoj karijeri je: ”žaliti što nisam pokušala i dala sve od sebe”, sve ostalo je uspjeh.

I zaista svaki trud se na kraju isplati, pravda je spora ali dosljedna.

Mnogi ljudi se nikada neće suočiti s problemom, nepravdom, biraju stazu koja je jednostavna, no u njoj nema mudrosti, baš kao što je i sama Paola doživjela i shvatila kako jedino oni koji su izdržljivi i vraški hrabri mogu ići naprijed.

Sve ostalo je samo stajanje na mjestu, ponekad treba skočiti jer i sama atletika je sport koji spaja visine i tlo. Bez skoka nema dalje.