OTVORENI DANI ARHITEKTURE ISTRE: Fragmentiranjem prošlosti do nove konstelacije arhitekture

Otvaranjem pet izložbi,  tradicionalnom godišnjom izložbom članova Društva arhitekata Istre te izložbama sekcije “Djeca i arhitektura”, “Otvoreni grad – Zeleni plan” Brede Bizjak, “Putovanje kroz neopustošenu budućnost” Ane Džokić, Jere Kuzmanića, Emila Jurcana i Marca Neelena te “Iteracije +” Krešimira Damjanovića, sinoć je u pulskom MMC-u Luka počela manifestacija Dani arhitekture u Istri. Tema ovogodišnjih Dana su “Dijalektičke bajke”, a prlikom otvaranja predsjednik Društva arhitekata Istre i Udruženja hrvatskih arhitekata Emil Jurcan kazao je da se ovom temom propituje kako se fragmentiranjem prošlosti može raditi nova konstelacija arhitekture.
O toj je temi naknadno govorio Jere Kuzmanić, predstavivši detaljnije izložbu “Putovanje kroz neopustošenu budućnost”. Početkom ove godine pet je skupina arhitekata stasalih u vrijeme krize počelo dijalog sa stanjem u kojem se nalaze njihovi gradovi – Split, Šibenik, Varaždin, Zadar i Karlovac – kako bi sagledali proteklo desetljeće kao kontekst vlastitog arhitektonskog djelovanja, pitavši se gdje bi stigli rekombinirajući ove fragmente u sastojke za budućnost neovisnu o ekonomskom rastu, rizičnim investicijama i ponavljanjima grešaka prethodnog desetljeća.  Svoje je radove iz izložbe ‘Iteracije +” predstavio Krešimir Damjanović.
Manifestacija se nastavlja danas u 17 sati, također u MMC-u Luka, gdje počinje dvosatni stručni skup posvećen “Dijalektičkim bajkama” na kojem će sudjelovati Nika Bralić, Ivan Bulian, Krešimir Damjanović, Jere Kuzmanić, Jakov Matas te Mirna Udovčić, a nakon toga će u 19 sati novo izdanje biblioteke Dobrolet predstaviti povjesničar arhitekture dr. Luka Skansi. Riječ je o knjizi Moiseja J. Ginzburga “Ritam u arhitekturi / Stil i epoha”, objavljene 1923. i 1924. godine. Prva je to djelo Ginzburga (1892. -1946.) prevedena na hrvatski jezik, a ti se radovi smatraju za temeljne radove arhitektonske teorije 20. stoljeća. Ginzburg, do danas praktično nepoznat na našim prostorima, jedan je od osnivača, ako ne i glavni teoretičar pojma konstruktivizma u arhitekturi, a njegov teoretski i arhitektonski rad od sredine 20-ih godina pobudio je interes mnogih zapadnih arhitekata, prije svega Le Corbusiera.
Zašto “Dijalektičke bajke? Svoj nikad dovršeni opis Pariza 19. stoljeća Passagen-Werk, Walter Benjamin prvo je namjeravao nasloviti “Dijalektička bajka”. U tom opisu nulo društvo čeka događaj koji bi probudio i rasplamsao njegovu snagu, nužnu za razbijanje mistične moći povijesti koja od narcisoidnih objekata masovne potrošnje čini simbole utopijske budućnosti. Dok se s padom pulskog Uljanika urušavaju i posljednji produktivni temelji zajednice, a poduzetnici se mole bogovima, u gradu čije se tkivo čita kao alegorična naslaga ruševina, Dani arhitekture u Istri donose pet fragmenata budućnosti. Riječ je o autorima mlađe generacije koji od rasutih elemenata realnosti stvaraju nove konstelacije, dijalektičke bajke pune proturječnosti, čiji je zajednički cilj osloboditi stvarnost od mitskih strahova i usmjeriti je k nepredviđenom, pripremiti podlogu za neko sljedeće buđenje.

Pin It on Pinterest