Mentorski projekt KUMMA predstavlja prvu ovogodišnju premijeru u INK – praizvedbu teksta “Brodovi od papira” Emme Kliman u režiji Gabrijela Lazića

Foto: Karlo Čargonja

10. travnja 2024. – Mladi pulski autori u prvoj ovogodišnjoj kazališnoj premijeri u Istarskom narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula otvaraju međugeneracijska i pitanja vezana uz radništvo, a sve kroz priču o brodogradilištu Uljanik i njegovom snažnom utjecaju na identitet grada.

Prva ovogodišnja premijera u INK rezervirana je za predstavu koja je nastala kao dio inovativnog projekta KUMMA (Kreativno umjetničko mentorstvo za mlade autore), koji za cilj ima poticati razvoj novih izvedbenih jezika te trajnih veza između iskusnih umjetnika i novih talenata, od razvoja njihove ideje i koncepta, preko procesa probi, sve do premijere i izvedbi predstava. Prva edicija mentorskog programa predstavlja dramu “Brodovi od papira” mlade pulske autorice Emme Kliman, koju je na scenu postavio Gabrijel Lazić. U predstavi igraju Tea Harčević, Linda Kliman, Nikola Radoš i Boris Barukčić, redom mladi akademski glumci okupljeni oko drame o pisanju, obitelji, zahrđalim odnosima i radničkim pitanjima.

Brodovi od papira drama je o pisanju, o obitelji i pisanju o obitelji. Na Prvi maj 2019. godine tisuće radnika iščekuje koju će presudu Kinezi izreći brodogradilištu Uljanik. Takav praznik ne može se slaviti, ali može se zabilježiti, kao i jedan predugo odgađan povratak kući. Mlada spisateljica došla je nakratko doma iz Berlina čime se ona, brat, majka i otac pretvaraju u likove. Njeno kopanje po bolnoj situaciji u pokušaju da razumije svoju obitelj otkriva zahrđale odnose. Kao papir, ni tone metala ne mogu uzvratiti ljubav ni ispuniti obećanja, a to im je često zajedničko s ljudima.

“Ovaj tekst napisala sam još u Zagrebu na Akademiji, tada me zanimalo što to znači pisati o svojem gradu, svojem domu i o ljudima koji su mi jako poznati iako ova priča nije autobiografska, ali i dalje jako osobna. Ovo je prvi put da radim u Puli, to jest doma, i drago mi je da je ovaj tekst u pitanju, jer mislim da ovdje pripada. Nadam se da će ga i grad prihvatiti. Prije svega, htjela sam zapisati to, kao dokument nekog vremena. Ipak nije dovoljno samo napisati tekst, on zaživi tek kad ga se igra, kao i brod kad zaplovi. Ni jedno ni drugo nije vječno, ali mislim da se svejedno isplati.” – izjavila je Emma Kliman.

Pogleda li se ovlaš par stranica teksta, može se, već na nivou slike, dobiti dojam da je tekst kolaž(ir)an. Sačinjen je od dijaloških scena, autoričinih komentara i refleksija, citata iz novinskih članaka i poetičnih slika, koje naglim rezovima i disparatnim i asocijativnim nizovima – iz kojih scene proizlaze jedne iz drugih – ostvaruje dojam struje svijesti. U predstavi se otvara pitanje djelovanja – treba li se slaviti dan rada i radnika u gradu gdje se radništvo gasi; treba li se boriti, pa čak i poginuti za određenu ideju poput radnika Arsenala 1920; treba li ostati ili otići iz grada koji sve više i više mladima nema što za ponuditi?


“U pristupu ovom tekstu i procesu rada pitali smo se na koji način povezati rad u kulturi s fizičkim radom radnika u Uljaniku. Kakav je naš odnos prema radu i što je zapravo „rad”. Povlači li rad za sobom isključivo egzistencijalnu sigurnost, u njoj pronalazeći svoj cilj, na koji način oblikuje naš identitet te što znači za jednu zajednicu? Kroz svoju je povijest Arsenal, a kasnije i Uljanik, bio mjesto koje je okupljalo ljude raznih nacionalnosti i kultura – oni su svoje kulturne razlike i politička previranja u gradu (posebice za vrijeme velikih ratova) nadvladali upravo „identitetom radništva“. Ti radnici svojim su radom zadužili Pulu, zadužili su je bilo razvojem urbanosti grada, ili pak gradskom infrastrukturom. U trenutku kad Uljanik nije više u mogućnosti oblikovati grad, mislim da je bitno da kazalište, kao mjesto susreta, otvori pitanja na tu temu. Upravo sad se mi – kulturni radnici koji radimo na ovoj predstavi, iz raznih dijelova Hrvatske (a i šire) – okupljamo u svojoj „radioni“ kako bi pokušali doprinijeti ovoj zajednici.” – rekao je Gabrijel Lazić uoči premijere.


Predstava “Brodovi od papira” nastala je prema tekstu Emme Kliman, režiju i kostimografiju potpisuje Gabrijel Lazić, scenografiju Josip Kresović, glazbu Dimitrije Simović, a dizajn svjetla Dario Družeta. Mentori u okviru projekta KUMMA su Jasna Jasna Žmak, Mauricio Ferlin, Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz, Leo Rafolt, Desanka Janković i Matija Ferlin. U edukativnom procesu kroz produkciju predstave sudjelovali su i polaznici Dramskog i plesnog studija INK Maria Burić (režija), Iris Peršić (dramaturgija) i Adrijan Bančić (scenografija), a njihovi su koordinatori bili Marijana Peršić i Luka Mihovilović.

Odgovori

Pin It on Pinterest