GDJE SI BIO KADA SAM BIO NITKO
Piše: Sonja Sabol
Ima ljudi koji vam sasvim nenadano ulete u život, no ne da ga poremete već od njega učine znatno bolju verziju vas samih. Treba to znati uočiti, primiti srcem, biti odvažan i mudar kako ih ne bi svojom greškom izgubili.
Imate rodbinu, prijatelje, ljude koji su bliska strana vašeg srca, doma i krvi no nekada se dogodi da ti ljudi nisu uz vas kada se sve raspada, naprosto tonete u svojem jadu, onda kada je bol toliko snažna da ni jedna misao ne vidi izlaz iz tunela, gdje je tada ta rodbina s kojom ste u srodstvu, gdje su ti prijatelji koje ste do nedavno častili, sada kada ste izrugivani, gubitnici i obični građani drugoga reda, gdje su onda? Nema ih, udalje se od vas kao da imate kugu jer neimaština, gubitak i bolest otuđe ljude jedne od drugih no mudar čovjek to upamti i cijeni ove ”padobrance” više negoli rodbinu.
Moj život je do sada bio svakakav, no vrlo dobro sam upamtila ljude koji su bili tu onda kada nisu oni koji su trebali, čija je zapravo svrha postojanja ljudskosti trebala biti onda kada je najgore, ipak nisu bili. Znate tko je bio? Neki obični ljudi, koji nemaju 50 eura u džepu, stranci koje sam upoznala u datom trenutku, vrlo bogati ali tako prokleto usamljeni ljudi, oni iz podzemlja, oni ljudi koje drugi podcjenjuju, smiju im se, omalovažavaju ih, ljudi koji su na svojem životnom putu prošli puno toga te imaju dovoljno iskustva da znaju tko je kakav, bez obzira čime se bave, što imaju ili nemaju, kakve su greške učinili ili nisu.
Nisam zlopamtilo ali pamtim, pamtim ove ljude koji su mi pomogli, koji su pomogli mojoj obitelji, meni. Ljudi koji su prostodušni, ne traže ništa od tebe, samo ti žele pomoći. Zovu te da pitaju kako si ne jednom nego 1001 jedan puta! Njima je teško jer bi ti željeli pomoći još više a ne mogu dok tamo neki rod ždere, putuje i briga ga za tebe. Prijatelj koji ti je zapravo lažan, sada sjedi sa novim ljudima koji ga časte i ogovara tebe.
Takve ljude nemojte nikada zaboraviti jer na putu svojeg života dugujete im mnogo a nikada im nećete moći vratiti dovoljno jer ste upravo zbog njih ovdje gdje trenutno jeste. No možete učiniti ono što čine oni a to su dobra djela koja proizlaze iz čiste duše. Kada čovjek daje, pruži, ne gleda na novac, ne gleda za puštenu emociju, bilo što, njegova duša raste i više nije u rangu sa ljudima koji to ne čine. Duhovno i mentalno čovjek raste te odbija biti u prisustvu onih koji su obučeni u odjela, punih džepova, oholi i nadmeni u svojem ponašanju, misleći da su Bogom dani kada su zapravo samo obični smrtnici bez obraza i poštovanja.
Vidiš što ti je spoznaja kada sam već kao mala govorila što i tko je kakav, dok me majka uvijek ušutkivala no na kraju je bilo onako kako sam rekla. Zato radije biram sjediti sa sirotinjom nego bogatašima i onima koji su netko i nešto, sa onima koji imaju dušu. Briga mene tko si ti ako si u srcu smeće. Za mene su stranci oni koji nemaju pogled u tuđe oči boli, patnje i straha, neka su to rodbina, neka su to prijatelji ali oni koji nisu tu za mene su stranci i uvijek će biti.
Kada se putanja nečijeg života penje iz ponora prema gore, svi ljudi su odmah oko te osobe, eto familije, rod od roda, čak i taj zna za tebe, prijatelji prijatelja. Moje direktno pitanje takvim ljudima ide ovako : ”KAKO VAS NIJE SRAM?” Ljudi plaču, dožive svašta, dogodi se više života u jednom, okrene se krug bogatih i siromašnih, mladih i starih, sve ode i prođe i onda opet, eto onih kojih nije bilo kada je trebalo. Zar je tako lijepo sjediti s nekime, poznavati nekoga samo kada je on netko i nešto?Duša, sumnjam da neki ljudi znaju što je to, jer kako i bi kada se ja iznova pitam ”GDJE SI BIO KAD SAM BIO NITKO.”
Kroz život sam do sada upoznala ljude iz svakakvih društvenih krugova, zato dobro znam razliku kada je netko iskren i dobar prema meni a kada mi je netko zavidan. Razliku kada je netko sa mnom u dobru i zlu, te oni koji su tu samo kada je sve predivno. Sa ljudima koji su drugačiji uvijek sam pričala isti jezik, razumjeli smo se bez riječi, dok sa nekima mi ni prevoditelj nije pomogao jer mi nisu znali prići kako treba, ljudski, srcem, ranjivo.
,, Slava duše je jedini vječni dar sve ostalo je samo ljudski ego. U muci se poznaju junaci, u boli se poznaju lavovi a u ljudskosti se vidi tko je uz tebe a tko protiv tebe.”