DO YOU SPEAK, NORMALNO?
Piše: Sonja Sabol
Igrice umom, arogantno ponašanje, samodopadni, samoživi, nadmeni i pompozni pokušaji izigravanja ”frajera”. Gdje je pošlo po zlu? U mladosti, kada si malo zgodniji od ostatka društva pa kreneš graditi svoj drski, bahat, samoljubiv stav koji te na kraju dokrajči jednim udarcem. Naravno tu su i potisnute emocije tokom djetinjstva (kompleksi) koje na van budu zakamuflirane u masku šarmantnosti. Sad budite hrabri i proturječite takvom gospodinu, iz sekunde će se preobraziti iz finog ”frajera” u otresitog i prepotentnog. Poput kameleona imaju izvještačene osmijehe kada treba.
Normalan pristup bez puno okolišanja, lažne filozofije morala i skrivanja vlastita promiskuiteta. Naravno da ne može, to je naučeno da laže, obmanjuje, pa čak, da te proda za šaku ničega… Čovjek se mijenja? To je mudrost koja čovjeka drži u iščekivanju kada se nada najboljem. Rastemo duhovno, no u suštini nitko se ne mijenja. Kada bi se zaista mijenjali, svijet danas ne bi izgledao ovako kako izgleda… moral zamijenjen nemoralnim, laži prihvaćene a istina odbačena, kurve bi postale prostitutke a prostitutke podanice. Nenormalno je zamijenilo normalno onda kada je postalo prihvatljivo.
Radi se što se želi i očekuje se nagrada u instituciji braka kada se beskrupulozno vara, maltretira i osakaćuje dostojanstvo supruge, njeno biće i bitak. Društva prijatelja aplaudiraju ”frajeru” koji svojim narcisoidnim poremećajem uči mlađe od sebe kako pristupati ženskom biću. Igrice, kalkulacije, ne odgovaranje na poruke i pozive, samo da se ”grebe”, podcjenjivanje u startu, osjećaj omalovažavanja ženske strane koja samo želi ljubav, čekanje da se ona prva javi, prva pošalje poruku… Kompleksi su tada manje vidljivi, osjećaj superiornosti daje nadmoć glupavom stvorenju koji graniči sa bolesti srca i ludilom vlastita uma. Gdje je nestala muškost?
Muškost je izgubljena mapa, ona osoba koji pronađe izgubljenu Atlantidu može reći da je upoznala pravog muškarca. Muškarci su se nekad borili, išli u vojsku, branili svoje obitelji, voljeli svim srcem, pa čak i ako nije bilo najbolje u braku, ostali su dosljedni svojim uvjerenjima za dobrobit vlastitog djeteta. Ovo danas nisu muškarci a kamoli frajeri, ovo je sprdnja na vlastiti račun egocentričnosti. Dokazivanja za porotu, obmana i laž oholog čovjeka.
Krivo razmišljanje dovelo je do tuda gdje jesmo – nigdje! Čovjek je postao imun na tuđu bol i ta ista biva poput stranog tijela koji smeta na koži. Pas sa ulice ima više osjećaja, on zaplače na bol svijeta koja ne jenjava. Pas je vjerodostojniji negoli ovo današnji čovjek pun prijezira i srdžbe. Čovjek ne može izustiti normalno jer nije normalan.
Normalno je sasvim nešto drugo, dok današnje prezentacije glumaca su neprihvaćene i nikada neće uspjeti u svojem naumu pobjede, jer nenormalno je za nenormalne, a normalno je za normalne.